Citat:
Jamajca:
Pre mnogo godina dok sam bio momak mlad upoznao sam jednu simpaticnu devojku sa kojom sam poceo da se zabavljam. Na zalost ona je bukvalno upala u kandze SPC evo i kako. Ona je bila vernik, meni to nije smetalo, stavise i sam sam se interesovao za veru jer seam odrstao u komunisticko vreme. Ona mi kaze da studira pedagogiju, a da je pre studirala psihologiju i da je napustila. Meni je to bilo malo cudno jer je psihologiju uvek bilo mnogo deze upisati nego pedagogiju, a kasnije sam doznao da je to uradila jer je tako hteo njen "duhovnik" a u stvari obican poponja paroh. Kao pedagogija je blagoslovena jer je i Hristos voleo decu, a psihologija je djavolja nauka koja kopa po dusi "nestrucno" itd itd....
Sasvim normalna i očekivana situacija. Manje više i crkva i pshilogija rade sličnu stvar. Ne bih nazvao to prdavanje mu.. za bubrege pošto čovek ipak dobija neštu u zavisnosti od osobe koja mu to daje. Ako će mu iskreno bolje je imati dobrog sveštenika nego lošeg psihijatara (i obratno). Od prlike obe da kažem stvari pružaju čoveku "to nešto" manje više isto. Nešto neopipljivo, nemerivo, duhovno, ali ipak postojeće.
Pshologija do skoro nije bila priznata kao zvanična nauka (a ni dan danas je neki ljudi ne priznaju već joj se okreću u nedostatku boljeg) i za to postoje dobri razlozi.
Religija se u modernom svetu potiskije kao praznoverje i zaostavština nekih starih vremena kad ljudi nisu razumeli svet oko sebe. (to je samo delimično tačno)
Totalitarni režimi prvo smanjuju uticaj crkve (ili je podredjuju sebi) jer znaju da je to način da dodju do duše plebosa. Vera u odredjenu religiju se zamnjuje verom u vrhovnog vodju koje se i pored ateističke zavese u suštini predstavlja kao svojvsno božanstvo. Slično su radili još egipatski faraoni.
U društvima koja imaju visoku sekularnost, a pritom nisu totalitarna vidimo da se "glad" za religijum nadomšćuje nekim drugim, praznoverjem, božanstvima i potpono sličnim stvarima koje nude religije. Tako da imamo bolesnu opsednutost ne znam npr. raznim pevačimi, glumcima (mladi u njima vide savršenstvo i pridaju im božanske moći). Takodje razne druge stvari nadomeštaju tu prazninu u ljudskoj duši koja ostaje kada se ukloni religioznost. Kao najupečatljuviju izdvojio bih slepo verovanje ekstremne levice na zapadu u razne ideale do te mere da se suprstavlja zdravom razumu. Interesantno je da su pripadnicu navedene političke opcije (ili verovanja) mahom obarzovani ljudi i da pritom zarad svojih stavova naučne činjenice guraju pod tepih ili biraju samo one koje odgovaraju njihovoj agendi iz njima znanih razloga.
Ne može se ne uvideti velika sličnost izmedju toga i onoga što je religija nekad pružala.
Sve što znam o ljudskom ponašanju navodi me na zaključak da je izreka "Čovek je religiozna životinja" i te kako istinita i da se od toga ne može pobeći koliko god mi mislil da smo prerasli religiju i da je "Bog mrtav (mi smo ga ubili)-Niče". Mislim to jeste istina što se tiče starih religija i starih shvatanja, ipak kako Bog može da bude ubijen? Jedino ako i celo čovečanstvo nestane. Da li je bog tvorac svega ili samo onog ljudkog, duše. Ne znam, ali mislim da bog postoji dokle god ima ljudi.
[Ovu poruku je menjao dusanboss dana 08.06.2018. u 19:10 GMT+1]