SunnyBoy Confoederatio Helvetica
Član broj: 298150 Poruke: 453 194.209.14.*
|
Razgovarao sam sa jednim kolegom koji je ziveo u SAD par godina pre krize. Njegov tadasnji lpmentar je bio da su se Ameri prabacili na trange frange. Na sve strane od velikih gradjevina mozes da vidis samo shoping molove, banke i osiguravajuce kuce. Nigde nema fabrika, bilo kakve proizvodnje. Svi su bili okrenuti "finansijskim transakcijama". Podizali kredite, za taj novac kupovali stanove, malo kasnije ih skuplje prodavali, od toga vracali kredit i ziveli od onog sto im preostane. Tvrdio je da to mora da pukne u jednom momentu. Verujem da nije bio jedini pametan covek u Americi u tom momentu. Videli su to i mnogi drugi, ali je vecina nadvladala, delovalo je kao spirala bez kraja, no, svaki tobogan ima kraja.
Nekako u isto vreme su Britanci i Francuzi savetovali Nemce da se ostave proizvodne industrije, buducnost je dosla, finansijski sektor donosi mnogo vise novca sa mnogo manje rada. No, Nemci su ostali pri svome da je njihova osnova proizvodnja masina i opreme, da se njihov rast zasniva na proizvodnji, a ne na spekulacijama. Kad je puklo, Nemacka je samo malo stucnula, raste i dalje. Ostali su se prilicno izduvali, ni sad, deset godina kasnije se nisu povratili.
Neki uce na tudjim greskama, neki na svojim, a neki nikad.
Gde smo tu mi?
Mi i dalje lutamo znajuci sta zelimo, poput kandidatkinje za miss. Zelimo da budemo najlepsi, da nas svi vole, da nam se svi klanjaju, a mi da se samo smeskamo i da nam bude lepo. To bas i ne ide tako.
Nas IT sektor je naglo poceo da raste, vlada je pomislila da je to zlatna koka. Poceli su odmah da organizuju obuke za IT "strucnjake". To bas i ne ide ni tako brzo, niti strucnjak moze da postane neko sa 3 meseca obuke. Neko nikad ne moze to da postane, jednostavno nije za to. Rast naseg IT-ja j zasnovan pre svega na niskom startu i niskim prosecnim platama. Strucnost se dobija u toku rada. Uskoro cemo doci do limita, a mozda i do nekog pada posle toga. Za sad uglavnom nije zasnovano na rastu vrednosti firmi, vec na rastu broja ljudi koji rade out source i na njihovim platama.
Izvoz poljoprivrede je vec negde na limitu, bez promene asortimana i drasticnog povecanja prihoda ni tu nisu moguca veca pomeranja, Licno bih najvise voleo da izvoz poljoprivrede pocne da pada, ali da izvoz prehrambene proizvodnje poraste. Nije isto da li izvezete psenicu u rinfuzu, gotovu testeninu, ili kekseve i smrznuta peciva. Da li izvezete cele svinje, konzerve gulasa ili pakovanja zacinjenih snicli od 250gr spremnih za pecenje.
No, ostaje nam jos 80 posto ljudi koje treba zaposliti na necem sto je proizvodno. Od policije, vojske, medicine, skolstva, konobara... nema dodatne vrednosti, oni ne stvaraju, oni trose sredstva koja mora neko drugi da stvori. Treba nam jaka privreda koja ce da nosi sve to, da sufinansira poljoprivredu, dize standard.
Mi nemamo sredstava da izgradimo pogone, ni znanje kako da ih iskoristimo. Moramo da prihvatamo tudje pogone, da se trudimo da ih bude sto vise.
Znam da to ima puno losih strana, pre svega, oni ce sav profit da odnesu nazad u svoju zemlju ili u neku trecu. Domacim privrednicima ce biti mnogo teze da se probiju. Nasi ljudi ce tesko dolaziti do visih polozaja u tim firmama, mnoga znanja ce biti sklonjena od nas, a necemo imati razvoj nasih tehnologija u tim firmama.
Dobre strane su da ce ljudi imati posao, drzavna kasa ce, nadam se, biti punija, ljudi ce dobijati mnoga prakticna znanja.
Nemoguce je strana ulaganja oceniti kao generalno dobra ili losa. Da li cemo na kraju zakljuciti da su nas izvukla, ili su nas jos dublje gurnula u ponor, videcemo, mozda i pre nego sto ocekujemo.
|