Citat:
bananaphone:
@Bradzorf012 - daj jednu zapadnu zemlju sa socijalistickom ekonomijom...
Hm hm, pitanje ti je preopširno i lako, ali je odgovor komplikovan i težak. Prvo, mi ovde ne govorimo samo o privredi, nego o malo širim temama. Drugo, ne bi trebalo da se bavimo samo geografijom, nego i istorijom. Dakle, osim kretanja u prostoru, moglo bi i u vremenu. To je ono što kaže Java, što se bune kada 90% sveta nema ni tih hiljadu evra. Tako posmatrano, građani Srbije su definitivno buržuji: većina ima kuće od tvrdog materijala u svom vlasništvu, neko i parče zemlje, da se ne gađamo procentima, većina ima u kući(stanu) tekuću vodu, toplu vodu u bRojleru, grejanje itdisl. Većina ima i auto, mnogi idu na letovanje, verujem da nema gladnih. Hebote, još malo pa će ispasti da smo u vrhu tabele.
E sad, da ti odgovorim. Ako mi kažeš šta je socijalistička privreda, reći ću ti da li postoji. Dakle, postoje razni elementi koji jedno društvo, a ne samo privredu karakterišu kao liberalno, demokratsko, socijalističko, kapitalističko,... Neki od tih elemenata su na primer:
1. Planska privreda i centralno planiranje. To je postojalo u istočnom bloku do devedesetih. Ne verujem da je na zapadu postojalo tako nešto, ali se ne bih baš kladio. Danas verovatno ne postoji.
2. Društveno svojina definitivno nije postojala, ali je u socijalizmu preduzeće u društvenom vlasništvu u stvari neki vid akcionarskog društva.
3. Javno zdravstvo i školstvo, dostupno svima bezuslovno. Na primeru onog bmw-a što Java pominje to bi izgledalo ovako(mada ja više volim porše). Porše 911 je dostupan meni i Rafaelu Nadalu pod istim uslovima, ali postoji jedan mali problem. Moji prihodi nisu dovoljni. Naravno, bez poršea je moguće živeti sasvim lepo, ali bez zdravstvene zaštite ne baš.
4. Progresivno oporezivanje zarada, veliki porezi na imovinu, profit, rentu. Sve ono što čini suštinu kapitalizma.
5. Društveni ugovor koji podrazumeva pomoć siromašnima i nezaposlenima, kao i što manje socijalne razlike.
i tako dalje i tome slično. Ako tako posmatramo stvari, onda su u zapadnoj evropi posle wwii postojale zemlje koje su bar po nekim elementima "socijalističke ekonomije". To se naročito odnosi na period do sloma komunizma u istočnoj evropi, ali je to posebna tema. Evo, navešću ti i primere. Izvadiću samo pojedine delove tekstova.
Citat:
Država blagostanja (šve. Folkhemmet) je politički koncept koji se najčešće odnosi na period švedske istorije od 1932 – 1976. godine kada je švedska Socijaldemokratska stranka (šve. Sveriges socialdemokratiska arbetareparti, skraćeno Socialdemokraterna; doslovno, „Socijaldemokratska radnička partija Švedske“ i „Socijaldemokrate“) bila na vlasti i izgradila jak sistem socijalne zaštite. Osnovna vizija Socijaldemokrata bila je da stvore društvo koje će ličiti na malu porodicu, gde svi građani podjednako doprinose.
...
Iako je ideja o „državi blagostanja“ nastala pre Drugog svetskog rata, sistematsko sprovođenje ove ideje započeto je tokom četrdesetih godina 20. veka. Ideja države blagostanja pojavila se u vreme kada se postavilo pitanje socijalizacije i podrazumevala je konačno odbacivanje tradicionalne ideje klasne borbe, koja je bila važna u ranoj fazi socijaldemokratskog pokreta. Umesto toga su socijaldemokrate prihvatile ideju planske privrede, onoga što će tokom 60-tih godina prošlog veka biti poznato pod imenom funkcionalni socijalizam. U takvom sistemu država kontroliše privredu putem zakona, umesto da je poseduje, državu blagostanja karakteriše i pojačana državna moć. Na taj način se izjednačavaju klasne protivrečnosti. Per Albin Hanson je tako tumačio demokratski oblik samouprave i to je bilo ključno za za ovakav politički preokret.
Dakle, Švedska do pre neku deceniju.
Citat:
Kada su Simon i Julie Irgens dobili svoje prvo dijete, Henning, oboje su uzeli nekoliko mjeseci roditeljskog odsustva da bi bili kod kuće sa svojom bebom, jedan dio vremena skupa, a jedan naizmjenično. Isto su uradili i dvije godine kasnije kada se rodila Henningova mlađa sestra Inez, a zatim i kada se rodio Axel, koji sada ima dvije godine.
Evo i Norveška zahvaljujući nafti. Da kojim slučajem u Srbiji pronađemo naftu, par tajkuna bi pokupilo kajmak. Građani od toga ne bi videli ništa.
Citat:
Nameru uprave VW grupacije da proda svoj jedini motociklistički brend osakatio je moćni radnički sindikat Volkswagena.
Naime, kako bi zaista došlo do prodaje, mora je odobriti upravni odbor Volkswagen grupacije koji broji 20 članova, od čega su polovina predstavnici radnika. Radnički sindikati uporno se opiru prodaji bilo kog dela grupacije, te je tako slučaj i sa kompanijom iz oblasti Borgo Panigale.
Šta je ovo, nego radničko samoupravljanje?
Citat:
"Radnici Folksvagena su pokazali veoma dobre timske performanse prošle godine uprkos teškoj situaciji. Njihova velika predanost zaslužuje priznanje i nagradu u vidu dela profita, što je jasan znak Upravnog odbora i Radnog saveta da se svi zajedno nosimo s teškom situacijom", izjavio je jedan član VW uprave za ljudske resurse.
Šta su beše viškovi u socijalizmu? Dakle, ovde ne govorimo o visini plate, niti o visini bonusa, nego o tome da radnici dobijaju deo profita. Nemačka danas.
Citat:
Ipak, u većini zemalja nivo izdataka za društvenu pomoć ostaje istorijski visok, a u četiri zemlje – Francuskoj, Finskoj, Belgiji i Danskoj, udeo socijalnih davanja prelazi 30 odsto BDP. Francuska je na čelu sa 31,9 odsto BDP namenjenih socijalnoj zaštiti.
Posle ovoga pročitaš neke novije vesti u kojima Makron najavljuje da smanji ili ukine ta davanja. Eto zašto se Francuzi bune.
Linkovi:
https://sr.wikipedia.org/wiki/Dr%C5%BEava_blagostanja
http://www.6yka.com/novosti/za...inama-najbolje-mjesto-za-zivot
https://www.srbijadanas.com/au...prodaje-ko-bi-rekao-2017-09-06
https://vesti.mojauto.rs/Aktue...-to-radi-VW--bonusi-za-radnike
https://www.bizlife.rs/biznis/...order-po-socijalnim-davanjima/
Kao što već rekoh, kupovna moć i standard građana su samo deo cele priče. Koje zemlje nema ovde među pobrojanima? USA. Kako to da u USA nema štrajkova, protesta motivisanih niskim standardom i slično? Nešto baš i ne mogu da ih se setim, a čisto sumnjam da u USA nema siromašnih, nezaposlenih, socijalno isključenih. Pa, u društvu koje je zasnovano na kompeticiji niko normalan neće priznati da mu ne ide. Ako si gladan ili spavaš na klupi u parku, to je samo trenutno, negde si promašio u proračunu, ali bogatstvo je tu blizu, odmah iza krivine. Američki san. Imaš i primer bliskoistočnih despotija u kojima lako možeš da kupiš te džidža bidže, ali je život ipak malo drugačiji.
Što se tiče jeftinih stanova u Srbiji, mislim da grešiš. Ako se ne varam, tu smo negde na vrhu gledano po odnosu prosečne plate i cene kvadrata. Jedino što nas vadi je to što smo nasledili stambeni fond iz socijalizma, gde je svako imao nekretninu.
U svakom slučaju, uvek se setim Jove Bakića i njegove izjave u jednom intervjuu. Srbija je prva u Evropi po nejednakosti građana, bar bila nedavno. Ako danas nismo prvi, sigurno smo u vrhu.