Citat:
djoka_l:
Mesec ROTIRA oko svoje ose i ORBITIRA oko centra mase sistema Zemlja-Mesec.
Zemlja ROTIRA oko svoje ose i ORBITIRA oko Sunca. Ovo kretanje se naziva i REVOLUCIJA.
Sateliti, kako Zemljini veštački, tako i sateliti drugih planeta ORBITIRAJU oko svojih matičnih planeta. Većina prirodnih satelita takođe i ROTIRA oko svoje ose i vreme jedne rotacije i jedne orbite su jednaka. Pojava se naziva SINHRONA rotacija, a prouzrokovana je "plimnim zaključavanjem" (tidal lock). U zavisnosti od veličine satelita, planete i njihovog rastojanja neki sateliti ne rotiraju istom brzinom kojom orbitiraju, ali većina je u sinhronoj rotaciji.
Jedan interesantan primer je i, doskora, planeta Pluton koja ima mesec Haron. Ovaj sistem je dvostruko plimno zaključan. Centar mase ovog sistema je van Plutona, i Pluton i Haron, zajedno orbitiraju oko centra mase sistema i istovremeno rotiraju sa istim periodom tako da su UVEK okrenuti istom stranom jedan prema drugom.
Sreća naša pa "djoka_1" postoji i uvaženi je član ovog auditorijuma. Nikako nisam shvatio, tj. nisam mogao da dokučim kako je moguće
da uvek vidim istu stranu lepe nam Lune koja se vrti oko svoje ose i ujedno oko centra mase Zemlja-Mesec!
Voleo bih da mi mnogopoštovani objasni gde egzistira ta navodna "Mass axes" Zemlje i Meseca?
Da li se ta osa poklapa sa osom rotiranja Zemlje? Ako se poklapa, kako je moguće da ne vidimo drugu stranu Meseca koji rotira oko sopstvene ose za 28 dana?
Ili bi to bilo lakše objasniti trenutnim obrtanjem Lune oko sopstvene ose svaki dvadeset osmi dan, pa ne uspevamo da zapazimo drugu stranu?
Gledam, tj. pratim svaki intervju Gospodina Profesora Ninkovića sa mašinkog fakulteta, odsek za raketnu tehnologiju u Beogradu ali moram da primetim da uvaženi čak prevazilazi i samog sebe u diletantskom objašnjenju kako su ameri u svojoj "divnoj" raketli "pogodili" Lunu i usput se vratili tačno na mesto gde ih je čekao amerikanski nosač 'eroplana...
Prevazilazi i počivšeg Milivoja Jugina...