Ako bismo hteli da napravimo simulaciju Svemira na računaru bez priče velikom prasku i drugim teorijama, već samo da bilo kako dođemo do simulacije sadašnjeg izgleda i stanja Svemira, odakle bismo počeli? Odnosno, kako bimo krenuli u memoriji računara da stvaramo Svemir, da li iz jedne tačke iz koje se širi materija iz koje posle nastaju oblaci vodonika, pa iz njih zvezde i galaksije, ili odmah nastaju oblaci vodonika ni iz čega, ili imamo neku proto-materiju koja se kondenzuje u ogromne oblake vodonika širom Svemira, ili...
Kad procesor krene da obrađuje i upisuje podatke u memoriju u kojoj bi bio smešten model sadašnjeg Svemira, mora odnekle da počne. Ne može da kreira sve galaksije, zvezde, planete i ostale objekte odjednom. A da bi u svakom trenutku Svemir u memoriji računara imao smisao, ne mogu da se stvaraju jedna po jedna galaksija, već ili sve odjednom, što je nemoguće na bilo kakvom računaru, ili u nekim fazama koje imaju smisla i između kojih je razlika u stanju udaljenih delova Svemira zanemarivo mala (npr. nemamo pola Svemira prazno, a druga polovina puna galaksija, ili u jednoj polovini su galaksije na početku evolucije, a u drugoj na kraju).
Da se ceo Svemir razvija ravnomerno moguće je samo ako se počne iz jedne tačke ili ako je na početku Svemir popunjen istim "podacima" (npr. neki oblik "materije" čijim kondenzovanjem nastaje vodonik).
Tako to izgleda iz naše (žablje) perspektive - žablje, iz one priče o žabi u bunaru koja ima vrlo ograničeno znanje o svetu na osnovu onoga što vidi iz bunara.
Kako izgleda iz perspektive neke civilizacije koja može da putuje galaksijom ili čak između galaksija, pitanje je na koje nemamo odgovor, za sada ;)
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.