DirigentXYZ
Član broj: 340537 Poruke: 48 *.243.19.0
|
Put spoznaje je dug proces, naporan, tužan, trnovit, pun suza, plakanja, beznadežnosti, skoro isto kao i put u ludilo.
Postojanje Boga ne može da se detektuje, jer ne znamo šta da tražimo. Ali jedno je sigurno, svi smo čuli za termin "slušaj svoj unutrašnji glas". To znači da kad dobro upoznaš sebe i svoje limite, možeš lakše da živiš i da se krećeš u tim krugovima i procesa unutar svojih limita. Čim izađeš iz zone komfora, nastaje patanja, borba, nedorečenost, poraz.
Ali... nije sve tako crno. Jer ako bi se svi ljudi kretali samo u svojoj zoni komfora, ne bi bilo napretka, svako bi živeo sam u svojoj pećini i ne bi znao šta je izvan, ne bi znao šta je točak.
Zato s vremena na vreme izađemo izvan svojih limita i upoznamo, naučimo nešto novo.
Šta sam hteo da kažem? Ne znam ništa o Bogu, ali znam o svojoj duhovnoj strani. Ja to tako kažem, možda i nije duhovna, možda je materijalna. Ipak treba postaviti pitanje, šta je to što nas tera da ipak izadjemo iz zone komfora? Znatiželja, novo saznanje, nova doza adrenalina i stresa. Sve to po malo.
Ali kad se napojimo te spoljašnje energije uvek znamo gde da se vratimo. Uvek znamo svoje limite i ako su sada prošireni. Postoji neko to naše mesto, središte, gde je sve u ravnoteži, pa možemo da funkcionišemo i na fizičkom i na psihičkom planu. Sve ostalo je avantura.
Život je jedan veliki za*eb. Kad se rodimo plačemo, kad umiremo smejemo se. Dovoljan razlog da je tamo negde u mrtvilu mnogo bolje nego ovde u životarenju.
Ne plaču svi, ne raduju se svi. Ali mi smo živi samo 100 godina. Sve ostalo vaskoliko vreme nismo. Koliko je to, milion, milijarda godina. I baš zato se trudimo da živimo najbolje, da uzmemo što više od života, da prelazimo limite.
Ne postoji intimnije pitanje od pitanja o Bogu. Sve može da se kaže, sve može da se objasni. Ali na to pitanje svako ima odgovor i ne sme po cenu života da ga kaže. Lako je reći, bog postoji, bog ne postoji. Ali i jedne i druge je na to mišljenje navela prošlost, iskustvo, put, saznanje...sve.
Ja toliko verujem u Boga, da sam spreman da kažem, kako nisam bolestan, kako sam uzvišeno biće. Mada doktori kažu drugačije. Ali šta oni znaju, ili ne znaju?
Čovek umesto senzora ima čula. I to ne samo ona za koja znamo, nego i malo više od toga. Kada bih moga da napišem šta su sve moja čula osetila, doživela, prenela mozgu, onda bi znali o čemu pričam.
Bog je isuviše veliki da bi nam dopustio da ga dokažemo. Ipak, nekim srećnicima je dopustio. Samo njima. I opet im nije dao dokaz da mogu da ga prenesu na druge. Nego je samo svojim postojanjem dokazao. To ne može da se snimi, vidi, čuje, ne može. To je intimno i ako neko zna šta sam ovde sve napisao, to su Bog i ja. Ajd zdravo.
|