Švercer i tajkun, skorojević Miša Anastasijević je zdanje na Studentskom trgu zidao za dvorac, tj. za miraz svojoj ćerki koju je udajom za Karađorđevog unuka bio planirao za buduću kneginju (muške dece nije imao, a sve ćerke, valjda 5-6 njih, je poudavao za Karađorđeviće, Garašanine, Čarnojeviće, ministre...). Kako su se političke prilike u međuvremenu menjale, tj. kako mu je propalo nekoliko organizovanih zavera za svrgavanje Obrenovića, ali i kneza Aleksandra Karađorđevića, da bi na presto ugurao svog zeta, odnosno svoju ćerku za kneginju... tako je Miša morao da pobegne iz Srbije.
Otišao je u Rumuniju i tamo živeo do kraja života. A Zdanje jednostavno nije mogao da ponese sa sobom. Dukate je poneo, budi siguran da ni jedan nije ostavio narodu.
Natpis na Zdanju - "Miša Anastasijević svome otečestvu" je tek tada ubačeno u projekat.
Miša Anastasijević je u svoje doba bio jedan od najbogatijih ljudi u Evropi, a Zdanje i sve ostalo što je ostavio narodu je, proporcionalno bogatstvu, zasigurno dosta manje od onoga što je npr. Mišković u proteklih nekoliko decenija dao u dobrotvorne svrhe.
Samo grobnica, koju je za života sebi ozidao u Rumuniji, je koštala npr. 10-20 puta više od zdanja na Studentskom trgu.