Citat:
Bojan Basic:
Zato što se tamo posluje po zakonu
Pa to i ja pricam - u Francuskoj radnici se bore za jos bolje zakone, a u srbiji bi trebalo prvo da se izbore da se radi po zakonu, pa tek onda da se bore za bolje zakone. Jer, kakve veze ima da li je zakon dobar ili los po radnika, ako se svejedno nece postovati...
Citat:
Darko Nedeljković:
zašto je bilo kom poslodavcu više u interesu da prijavi radnika na minimalac a ostatak daje u kovertu, nego da ga prijavi na onoliku platu koliku radnik realno ima? Izvesno imaš više iskustva od mene s ovakvim stvarima, pa mene zbilja zanima odgovor ako je to stvarno tačno.
Imam, ali taman da zivim koliko starac Metuzalem neke devijentne pojave necu normalnom coveku moci da objasnim, ali da pokusam... Kada sam bio zaduzen za obracun plata, nastojao sam da proguram stav da plata treba da bude proporcionalna doprinosu uspehu firme, barem u slucaju proizvodnih radnika koji rade slican posao, jer kod neproizvodnih radnika (knjigovodja, cistacica, kafe kufarica, portir) nema bas mnogo smisla meriti doprinos poslovnom uspehu firme. I tako, predlozim ja vlasniku firme da radnik koji doprinosi 60.000 dinara ima platu 30.000 dinara, a najbolji koji doprinosi 400.000 dinara ima platu 200.000 dinara. Ali ne, vlasnik firme to prepravi, kaze - ovaj ne moze da zivi sa 30k, daj mu 50k, a ovom ne treba 200k, daj mu 90k. Znaci, tu neka poovna politika "svakom prema potrebama" iz nekog razloga vuce repove iz nekih davnih vremena cak i u savremenoj trzisno orjentisanoj privatnoj firmi. Sta sam ustvari hteo da kazem - radnik je cesto bice niskog nivoa svesti dovoljnog da se fokusira na zadovoljavanje trenutnih nagona i potreba, a nedovoljno svesno da racionalno razmislja u buducnosti. Ako je radnik zacrtao da njemu treba naprimer 80k mesecno on nece da radi ako kuci nosi manje novca od toliko, ili ce raditi totalno nemotivisano, ponekad cak i destruktivno prema kolegama, masinama i opremi. Sa druge strane, jako retko je svestan buducih potreba, kao sto je penzija, nego po inerciji ima osecaj da ce sledecih 100 godina da bude mlad, zdrav, jak i sposoban. U skladu sa tim nivoom svesti, radnik ne oseca problem ako mu uskratis polovinu penzije, sto firmi otvara mogucnost protivpravnog prisvajanja novca koji nikako ne bi trebalo da joj pripada. Bruto plate nakon citave decenije primene, na zalost uopste nisu usle u svest 99% ljudi.
E, sad, ti ces sa pravom da pitas - zasto bi se onda radnik koji nema svest o vaznosti svoje buduce penzije isao na ulicu da se bori protiv pojave da mu se ista krade? Tu ja naravno ostajem bez odgovora i samo konstatumem - nece ni otici da se bori protiv potkradanja, nego ce radije otici u kosutnjak da rostilja i pije pivo. Pivo i cevapi su odmah znaci da su neuporedivo vazniji od penzije koja uopste nije odmah, tako nekako.
Jedan od mojih prvih poslova bio je u kockarnici. Tu sam video da ljudi mogu da budu neodgovorniji prema sebi i svojoj porodici od bilo koje stoke. Radi nekog trenutnog osecaja srece, u stanju su da totalno, da izvines, sjebu buducnost.
Potom, kad nisam to vise mogao da gledam presao sam u banku. Kad tamo potpuno isto - radi isto nekih momenata srece, ljudi takodje srljaju u dugove, gube hipoteke, izvrsitelji im odnose stvari i iseljavaju ih.
Potom, kad ni to nisam vise mogao da gledam, presao sam u privatnu firmu na mesto finansijskog direktora. Tamo potpuno isto - ljudi koji su radi nekih trenutaka srece spremni da izgube svoju penziju i svoju egzistenciju, generalno je to isto kao u prethodna dva ucaja.
Na kraju, kad i to vise nisam mogao da gledam, otisao sam da vozim kamion. Razmisljao, tu sam sam u kabini, nema nikakvih drugih ljudi koje moram da gledam kako unistavaju sopstvenu buducnost. Medjutim, kroz vetrobransko staklo vidim potpuno isto kao na prethodna tri posla - ljudi jurcaju, nebezbedno preticu i voze predugo bez odmora. Radi nekog trenutnog zadovoljstva, izazivaju sudare, seku im delove tela, ostaju u invalidskim kolicima...
Nema svrhe vise menjati poslove, svuda, gde god krenem i pogledam vidim isto - ljudi imaju nivo svesti krupne stoke. Ako i toliko, jer krupna stoka nece uraditi nesto cime ce ugroziti svoju egzistenciju. Coveka na svakom koraku mora zakon da stiti od sebe samog. Zakon o igrama na srecu propisuje neka pravila koja mu kolko-toliko otezavaju da se samounistava u kockarnici. Ako nista drugo, onda tako sto vodi racuna da kockarnica nema mnogo pa u proseku mora mnogo daleko da ide od kucnih vrata. Zakon o bankama je mnogo restriktivniji. On coveka stiti od samog sebe, tako sto mu onemogucava da se zaduzuje preko odredjenog procenta plate, ne da mu da se hipotekarno zaduzuje ako uopste nema prihode i slicno. Na putu, zakon opet stiti coveka od samog sebe - ne da mu da vozi previse brzo, ne da mu da pretice tamo gde je nebezbedno, ne da mu da vozi pod dejstvom alkohola itd. Da je ljudima pusteno da se ponasaju kako hoce, mnogo vise bi se samoubijali i samopovredjivali po drumovima. Sta onda nije jasno za platu? Zakon takodje mora da zastiti prosecnog neodgovornog coveka od sebe samog. Ne sme zakon njemu da ostavi da vodi racuna o sopstvenoj penziji. Ne sme da ga pusti da precutno odobrava da ga potkradaju i unistavaju. Ne sme da mu dozvoli da slobodno odlucuje o bilo cemu. Demokratija? Ne, nikako, prosecan covek nije u stanju da vlada samim sobom, nego mu se neprestano mora braniti da sebe ugrozava. Ako je radnik u firmi pri ugovaranju uslova rada dogovorio nesto lose po sebe, tu je zakon zatajio, a ne covek, jer covek je statisticki takvo neodgovorno stvorenje koje bi po ceo dan sebe ugrozavalo da zakon to ne sprecava.
[Ovu poruku je menjao Darko Nedeljković dana 08.12.2019. u 00:45 GMT+1]