Citat:
djoka_l: @Steve Lomo
'94 godine sam bio dobrostojeći programer koji je radio na crno za 100 DM mesečno
Do nedavno sam za isti posao dobijao 1800 EUR mesečno sa 100% plaćenim porezima i doprinosima...
Ja sam, na primer od januara '96, pa do negde jeseni '97. taksirao u Beogradu. Nikakve veze pre toga s taksiranjem nisam imao, niti sam nekoga negde poznavao, niti je to bila neka posebna mudrost, niti je trebala neka posebna pamet. Sve sam regularno završio, platio, uradio šta je trebalo, izabrao dobro udruženje, i jednostavno počeo da radim. Imao sam dobar, uvek čist i uredan auto, bio sam dobar vozač, poznavao sam dobro grad u kome sam i rođen, snalazio sam se sa pozicijama, sa pažljivim slušanjem radio-stanice dok vozim i "štipanjem" vožnji, dobro sam pamtio, imao sam dobre reflekse...
Nikada nisam stao na neku taksi-stanicu, niti uopšte ugasio auto tokom radnog vremena. Na gorivo mi je, takvim radom, odlazilo oko 10% zarađenog novca. Radio sam skoro isključivo noću - 30% skuplji kilometar vožnje posle 22h, a ulice prazne, sjurim se npr. iz centra grada do 45. bloka za desetak minuta. Mane noćnog rada su iste kao i kod svih ostalih poslova, a ovde plus što normalan svet noću uglavnom spava, a taksijem se uglavnom voze bludnice, narkomani, kockari, delikventi i probisveti.
Elem...
Skoro nikada nisam završio 8-časovni radni dan bez zarađenih čistih (kada odbijem gorivo, ako bih nešto pojeo isl) 100 DM. Ne u proseku, nego minimum. Najviše sam u danu zaradio 335 DM, ali sam i cepao od negde 2-3 popodne pa do sutra ujutru, bez stajanja. Kada sam izašao iz auta, nisam mogao da ispravim kolena.
Izdaci za doprinose, udruženju, porezlijama, za redovno servisiranje i registracuju auta itd. su mogli da se komotno pokriju sa 100 DM mesečno.
Sad... Ja sam se tada zahebavao, na sutra nisam mislio. Radio bih po 2-3 dana u cugu, uzmem tih nekoliko stotina DM, a onda ne radim ništa dok to ne potrošimo. A da sam radio normalno, 5 ili i 6 dana sedmično po 8 sati, štedeći i živeći kao neki vozač u današnjem najboljem sistemu - računi, hrana i par cipela godišnje, mogao sam za godinu dana da npr. kupim jednu gajbu u Beogradu koja bi danas vredela 50-60 'iljada evra. Običnim, poštenim vrtenjem "đevreka" po beogradskim ulicama, bez diplome nuklearnog informatičara, bez iskakanja žile na čelu od asemblera, a i bez da sam član partije, narkodiler ili nešto slično.
I gde to danas može? A eto, moglo je "90-ih kada je plata bila 10 DM, a jedno jaje koštalo 5 DM" (pa su se valjda cele porodice prehranjivale sa po 2 jaja mesečno?). Jedan moj tadašnji kolega je kupio plac, ozidao i skroz završio poveliku kuću za 3-4 godine vrtenja volana, uz nezaposlenu ženu i izdržavajući i školujući decu. Jeste da je radio ko konj i peglao po preko 100.000 km godišnje - praktično živeo u autu, a kući samo svraćao da malo odspava, ali danas to ne bi mogao ni da vozi spejs šatl. Danas ako taksisti u Beogradu za osam sati rada ostane u novčaniku zarađenih čistih 30 €, on može da trči u krug i tuče se nogama u doope.
Dakle... Ako je neko mogao da ozida kuću 90-ih poštenim radom, najprostijim mogućim privatnim, bez nekog posebnog znanja i obrazovanja (dovoljna su bila tri razreda srednje škole) i sa uloženih par hiljada maraka (mnogi su počinjali sa kečevima i ladama, pa kasnije kupovali bolje aute) - to onda znači i da su se u tim taksijima ljudi vozili. A vozili su se zato jer su imali novaca, a ne zato što ga nisu imali i što su kupovali cigarete na komad.
I vozili su se mnogo više nego danas, a taksi je, valorizovano, bio tada i mnogo skuplji. Npr. pomenuta vožnja iz centra do malo dublje u 45. blok je tada, uz malo sitnog bakšiša, koštala u noćnoj tarifi okruglih 10 DM, a danas je možda i manje od 10 €. To je mnogo manja razlika od onih stvari iz mog prethodnog posta - računa, hrane itd.
Te '96, baš u ovo neko doba godine, sam npr. vozio običnog radnika, limara, taksijem do Prištine i nazad u Zemun. Čovek se zaljubio u neku i išao je da joj kolje svinju. Nije ni zvao taksi telefonom, već me zaustavio na ulici... u stvari mi prišao kod svoje zgrade, ispred koje sam završio prethodnu vožnju. Odvezao sam ga u Prištinu, sačekao ga dva dana u Nišu i vratio u Zemun. Radnika, limara. Nije bio ni pijan ni ništa, normalan čovek.
I gde bre to danas ima? Da se radnik vozi taksijem 600-700 km? Vožnje taksijem do Valjeva, Kragujevca...? Do Novog Sada i Pančeva svako malo?
I tako...
Meni su te priče o "platama 90-ih od 10 DM i jajetu od 5 DM" smešne. Lansirane od sadašnje, postmiloševićevske elite da bi pučina raja racionalizovala u svojim glavama kako im je sada dobro. Dok ovi poškljocaše zubalima milijarde nekadašnje društvene, njihove imovine.
Isto kao npr. priče o "Titovim dugovima", koje se svako malo prezentuju po "slobodnim i nezavisnim" medijima. Ne samo ovde, već u svim bivšim YU republikama. Pogledaj po internetu... i Hrvatska bi danas, kao i Srbija, bila kao Luksemburg, da je Tito nije zadužio.
Pazi! Kada se raspala YU, podeljena je zajednička imovina, a i dugovi, normalno. Hrvatskoj je rastaljeno oko 3,5 mlrd $ "Titovog" duga. A npr. pre 15-ak godina su prodali zagrebačku "Plivu" za 2,5 mlrd $. Znači, prodali su jednu fabriku, od stotinu koje su im ostale iza Tita, i pokrili skoro ceo dug. A po novinama, isto kao i ovde po Večernjim novostima itd. - "vraćaćemo decenijama Titove dugove" isl.
Umro ti je ćale i u nasledstvo ti ostavio 100 stanova u Beogradu i jedan novčani dug u vrednosti jednog od tih stanova. I ti sad, posle 40 godina od ćaletove smrti objašnjavaš kako bi ti bio Rokfeler, samo da ti ćale nije ostavio taj dug?
Pa smešne priče, kažem ti.
Reci?