Mogu tako što sopstveni mozak koristim za razmišljanje, a ne za konzumiranje mišljenja autoriteta. I zato što celo vreme ovde pričam o matematici i logici, a ne o medicini.
Kada bi ljudi imali na čelu ispisan znak + ili -, koji bi označavao da li su oni "zaraženi virusom" ili nisu, onda bi ti mogao da testiraš npr. 1.000 ljudi, pa nakon što uporediš rezultat svakog pojedinačnog testa sa znakom koji svakom odgovarajućem pojedincu piše na čelu, bi mogao da utvrdiš da li tvoj test ima ovoliku ili onoliku tačnost.
... Ali ljudi nemaju znakove na čelu! Kapiraš?
Ti ne znaš da li je neko "zaražen virusom" ili nije! Kako onda možeš znati da je tačnost tvog testa onolika koliko tvrdiš, koliko god to bilo?! Čak i kada potpuno zanemariš činjenicu da nisi dokazao ni virusa, a njegovu patogenost još manje.
Test bi pokazao 58 zaraženih, od kojih je 46 STVARNO zaraženih, a 12 zdravih.
Ako ti već znaš ko je "STVARNO zaražen", a ko zdrav - šta će ti onda testiranja?! Zašto uopšte praviš testove?!
Kapiraš li išta, čoveče? Ovo bi malo promućurnije dete predškolskog uzrasta moralo shvatiti. Da li kapiraš šta pišeš i na kakvim sve budalaštinama počiva ta teorija lovaca na viruse?
... I još onda ti vršiš selekciju ko je glup, ko gluplji i najgluplji, objašnjavaš kako ljudi koji više veruju u teorije zavere imaju niži nivo analitičkog razmišljanja, uteruješ pamet u glavu ušicama sekire... itd?!
Neverovatno, ali istinito... Ljudi ovakvog mentalnog sklopa razvijaju teoriju o "zaraznom virusu" - koja počiva na ovakvoj "logici", crtaju ga na kompjuterima, uvode mere, prave vakcine od umirućeg tkiva i ćelija majmuna, goveđeg fetusa, citostatskih antibiotika, stranih proteina i nukleinskih kiselina, mikroba i spora svakakvih vrsta... odlučuju da li će biti obavezne ili ne...
Ivan Illich (1926-2002), Medicinska Nemezis, 1974.