Do kraja 2013. godine važilo je pravilo da vlasnik nepokretnosti kome je adresa prebivališta ista kao i adresa nepokretnosti ima 40% popusta na porez na imovinu i još 10% po članu domaćinstva (najviše 3). Znači, vlasnik koji je živeo sa još 3 člana domaćinstva imao je popust od 70% na tu nepokretnost. To je ukinuto izmenama Zakona o porezima na imovinu koje su stupile na snagu od 01.01.2014. i od tada vlasnik koji živi na adresi nepokretnosti ima 50% popusta na porez za nju. Broj članova domaćinstva od tada nema uticaj na visinu poreza. Popust od 50% i dalje važi s tim da ako neko ima više stambenih objekata na istoj adresi može da ima popust samo na jednom objektu. Zakon o porezima na imovinu ima dosta nedorečenosti i dopunjava se mišljenjima ministarstva finansija koji se objavljuju na sajtu ministarstva finansija:
https://www.mfin.gov.rs/vrsta-aktivnosti/strucna-misljenja/
Osnov za njihovu primenu je član 11 Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji koji kaže da su ona obavezujuća.
Tu možete naći mnogo detaljnih objašnjenja koja se ne vide u Zakonu o porezima na imovinu.
Od početka ove godine fizička lica više ne podnose poreske prijave na obrascu PPI-2 već to rade notari koji svakoj Lokalnoj poreskoj administraciji(LPA) koja je mesno nadležna dostavljaju elektronske poreske prijave u roku od 24h od potpisivanja ugovora ili donošenja rešenja o nasleđivanju. Te prijave bi radnici LPA trebali odmah da ažuriraju i donesu izmenjena poreska rešenja u skladu sa novim okolnostima. Problem je što je to notarim dodatna obaveza za koju nisu plaćeni pa je ne rade kako treba. Ne pitaju stranke za godinu izgradnje ili rekonostrukcije objekta, za tačnu korisnu površinu objekta, za zemljište (poljoprivredno, građevinsko i šumsko) da li je preko 10 ari ili ispod. To su podaci bez kojih radnik LPA ne može da formira poresku prijavu na osnovu one koju mu je poslao notar i nastao je problem sa vremenom i načinom rada. Donete su određene instrukcije koje su lokalnim poreskim administracijama malo razjasnile šta da čine, ali problem i dalje ostaje. Ima tu i još dosta drugih problema oko podnošenja novih poreskih prijava i štampanja rešenja koji se ne rešavaju svuda isto. Bukvalno svaka LPA radi na svoj način. Zato imamo ovakvu situaciju. Ono što građani mogu da učine je da ako uoče neku nepravnilnost u rešenjima za porez na imovinu, mogu da se jave LPA koja je štampala rešenje i da traže da se greška ispravi. Teško je očekivati da se na desetinama hiljada rešenja ne događaju greške. Neke greške su do LPA, a neke do građana koji su generalno loše upoznati sa svojim pravima i obavezama po pitanju poreza na imovinu pa se često kasno javljaju da se greške isprave.
Use Your Mind. Or someone else will.