Imao je pritisak, ali u vidu insistiranja da ne napusti meč. Posle prve partije, koju je izgubio, na drugoj se nije pojavio, tražio je da se uklone TV kamere (a pre meča je tražio procenat od TV prava na prenos), i tu je bila greška sovjetskog tima što je prihvatio da se 3. partija igra u maloj izolovanoj sobici - Spaski je trebao da odbije sve zahteve Fišera, ovaj neka se ukrca na avion i neka se vrati u SAD i nek' plače.
Ovako, Spaski je prihvatio, izgubio 3. partiju i to je bila psihološka prekretnica u meču, kasnije je zbog banalnog previda izgubio još jednu partiju koja je bila čist remi, i kad je Fišer napravio 3 poena prednosti, usledilo je 7 remija ili tako nešto - iako je Fišer hteo da napravi još veću razliku, nije mu polazilo za rukom, i tek je dobio 21. partiju kojom je meč okončan.
Uglavnom, iako se po rezultatu čini da je Fišer razbio Spaskog, nije to baš tako u šahu, jedno je dobiti partiju zbog previda protivnika, posebno ako je previd napravljen zbog psihološkog pritiska, a drugo je počistiti protivnika na tabli, kao što je Fišer uradio na kvalifikacionim turnirima.
A šta bi bilo da Spaski ili organizatori nisu prihvatili nove zahteve Fišera, a Kisindžer ga zvao da mu naredi da ipak nastavi meč (kao što ga je i zvao posle 2. partije, kad je ovaj već hteo da sedne u prvi avion za SAD), da li bi Fišer uspeo da dobije meč tada, kad bi on bio u psihološkoj defanzivi umesto njegovog protivnika?
Uglavnom, dobro je Fišer procenio da sa Karpovom ne bi mogao da se "igra" tih dečjih zahteva (reflektori, kamere, odsjaj na figurama, odsjaj na tabli, i druge gluposti) niti bi Karpova mogao psihički da destabilizuje...
To da je imao genijalne partije i genijalne poteze i kombinacije niko ne spori, ali to ne znači da je bio ne znam koliko iznad nekih drugih velemajstora iz koji su bili u vrhu od 50-ih do 70-ih i da je bio nepobediv, niti da su isto tako genijalni potezi i kombinacije tih velemajstora mnogo manje genijalni od Fišerovih.
A za Perelmana, šta reći, čovek odbio 1.000.000 dolara zato što je smatrao da njegov doprinos nije ništa značajniji od Hamiltonovog, koji je prvi objavio rezultate iz oblasti iz koje je kasnije Perelman napravio revolucionarne pomake (Ricci flow, što kod nas prevode kao "Ričijev potok"), i tu je donekle u pravu - na stotine naučnika traga za rešenjem nekog problema, i onda neki 101. uspe to da reši, i dobije ogroman novac, potom honorare za predavanja, gostovanja na instituima i sl., a u stvari on ne bi nikad rešio taj problem da onih 100 pre njega nije uložilo toliko truda i rada i istražilo mnoge druge puteve do validnog dokaza za koje se ispostavilo da nisu dobri.
Zato je recimo mnogo pošteniji "pool" kod majnovanja (npr. kod bitkoina), gde 100 nas traži vrednost iz koje se dobija određen heš, pa ko god da prvi nađe, svi podelimo nagradu, jer onaj ko radi sam morao bi da uradi mnogo veći posao, za šta bi mu trebalo mnogo više vremena.
Takođe, pojavila se grupa kineza, da ne davim ovde kako i zašto, lepo je objašnjeno ovde:
https://en.wikipedia.org/wiki/Manifold_Destiny#Controversy
Čak su kružile i teorije zavere da su kinezi pretili Perelmanu da će ga likvidirati ako ne odustane od svog dokaza i dozvoli da oni objave "svoj dokaz" Poenkareove hipoteze.
Mislim, mnogo priča, a malo činjenica, a ima nekih matematičara (u koje spada i grupa kineza koja je jedna od tri grupe koje su radile na verifikaciji Perelmanovog dokaza) koji i danas smatraju da Perelmanov dokaz nije potpun.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.