Citat:
Nedeljko:
Je li, a čime objašnjavaš činjenicu da je na TCEC takmičenjima Stockfish šampion treću sezonu za redom? Ako je AlphaZero pogodniji za slabiji hardver, zašto se ne takmiči na TCEC?
To pitaj Google. Očigledno njih ne zanimaju ta takmičenja, samo su hteli da pokažu šta njihova General Purpose Neural Network može.
Citat:
Nedeljko:
LeelaZero je ništa drugo do AlphaZero prilagođen za PC, pa na uporedivom hardveru gubi od Stockfish-a.
NE, nije LelaZero isto što i AlphaZero, već je samo urađena po istom principu, a na osnovu objavljenog rada o AlphaGo Zero (tačnije, Lela Chess Zero je za šah, a bazirana je na programu Lela Zero za Go, koji je urađen na osnovu Google-ovog rada u vezi AlphaGo Zero). Ali je problem što nije trenirana na istom hardveru, nema isti broj slojeva i čvorova (jer ti detalji nisu ni objavljeni u pomenutom radu), pa samim tim ne može da uradi sve ono što i Google varijanta.
Takođe, AlphaZero je igrao na uporedivom hardveru, u prvom meču je korišćena mašina sa 4 TPU jedinice (razvijene od strane Google-a), dok je Stockfish igrao na najjačem nivou korišćenjem 64 niti (threads) i ograničenjem heša na 1GB.
Ali, pre toga je Google koristio 5000 TPU jedinica prve generacije za kreiranje partija (sam protiv sebe) i 64 TPU jedinice druge generacije za treniranje neuronske mreže. TPU prve generacije je imao 8GB memorije na 2133MHz (oko 35GB/s), a druga generacija je pored dodatih mogućnosti FP operacija imala 16GB memorije (propusne moći oko 600GB/s) i performanse oko 45 TFLOPS-a.
Ali, može se reći da je i Leela dovoljno jak engine za nas obične smrtnike, a i za većinu velemajstora.
A za Fišera mnogi kažu da je prvi šahista koji je računao kombinacije kao računar, i da upravo posle njega šah postaje igra "jednostavne" kombinatorike, pa nema više onih kombinacija koje su često nazivane umetnošću... Za razliku od Kapablanke, Aljehina, Talja i mnogih drugih, koje su nazivali umetnicima za šahovskom tablom, Fišer nikada nije dobio taj epitet, već je smatran egzekutorom koji koristi i najmanju slabost u poziciji protivnika računajući kombinacije sa računarskom preciznošću. Upravo malo posle njega, na scenu dolaze šahisti kao što je Kasparov, kojima šah nije umetnost, već obična kombinatorna igra u kojoj treba nadigrati protivnika boljim računanjem poteza.
Na kraju je upravo tog Gasparova potukao Deep Blue, a manje od 10 godina posle toga došli smo u situaciju da prosečan PC može da pobedi i najjačeg velemajstora, a danas i mobilni telefon.
Perspektiva šaha je nejasna, jer današnji mladi su okrenuti tome da i za tablicu množenja koriste mobilni telefon, pa zašto bi se onda mučili da računaju poteze za šahovskom tablom, kad najbolji potez može da im nađe mobilni?
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.