Kod nas je šaroliko, bio sam na zgradama izgrađenim 1930-te, nemaju betonske grede u ćoškovima, samo ciglom zidano 5 spratova! Tavan kara-tavan onaj nabijen zemljom, šindra, trska, ludilo, ne smeš da dotakneš raspada se, a kamoli da popraviš, a na zgradi nikad ništa nije rađeno od 1930te kad je izgrađena..
U Kumodražu mi objašnjavaju da su stanovi u nekim zgradama stara gradnja skuplji nego neki u zgradama nova gradnja, jednostavno pre 50 godina su gradili kvalitetno, a danas novim što jeftinijim materijalima.. čuješ komšiju tri stana dalje kako lupka nogom od nervoze dok čita novine.
U Beogradu problem pravi nešto što je nekad savršeno funkcionisalo, a danas zloupotrebljeno: pljačkaški dvojac infostan - gradskostambeno, infostanu plaćaš, trebalo bi da održava gradsko stambeno, a nemaš koga da tužiš ako to ne rade. Zgrada 10 stanova, 1000 din infostan, za 10 godina uplate milion dinara u budžet, a ako treba da se uradi intervencija od 30.000 dinara gradsko stambeno neće da dođe jer "opština nema para", wtf negde pare na budžet opštine, a negde zgrade imaju svoj žiro račun..
Kad su uvodili profi upravnike najviše u skupštini vrištao Čeda Jovanović, za koga sam i ranije čuo da "drži" infostan, i odatle vozi džipove, posle mu posao krenuo loše pa morao ljude da bije reketom po glavi, sad će na robiju nadajmo se..
Ti si vlasnik terase, a grad je vlasnik fasade? I dalje najjači Mladenovac kao Beogradska opština, plaćaju infostan ali nemaju pravo na usluge gradskog stambenog :)
Ipak moj utisak nedelje je što sam posle nekog vremena na poslu počeo da prepoznajem zgrade gde su stanari složni, i upravnik normalan, i one gde su nesložni, na kilometar pre nego što dođemo pred zgradu.
Tamo gde su nesložni sve se raspada: krov prokišnjava, oluci zapušeni, fasada se raspada, lift više ne radi nego što radi, u podrumu poplava, oće da seku drvo što raste 50 metara dalje neko im reko da je korenje ušlo u podrum i pokvarilo instalacije, ulaz išaran grafitima i ne zaključava se, oko zgrade i u podrumu smeće i špricevi od narkomana.
Tamo gde su složni krov ne prokišnjava, u liftu svetlo i muzika, ne moraš da držiš vrata da bi krenuo, ulaz se zaključava, nema špriceva, ispred zgrade posađeno cveće, i uređen prostor za sedenje u prijatnoj hladovini. Bio sam u zgradama gde su stanari od zajedničkih prostorija napravili mini biblioteku sa bifeom, ali i tamo gde su u takve prostorije primili izbeglice iz potonjih ratova.
I onda nisam izdržao morao sam da pitam one što su sredili prostor kako su uspeli :)
Kaže čovek: Ima nas tri porodice sa malom decom, dogovorili se da sredimo, počeli da sređujemo, i posle se i drugi pridružili.. Pa dobro rekoh, ali i drugde hoće, ali uvek ima neka bakuta koja živi od 12.000 penzije koja ne može da učestvuje, i neki komšija namćor koji ništa neće i sve sabotira .. Ma kaže ima to i kod nas, mi njih samo preskočimo, kad bi čekali bakutu sa 12.000 penzije da se pridruži nikad ništa ne bi uradili .. tako jednostavno.
Nemoj da pricas?