Ovde je u prvoj polovini 80-ih pojam bio Fiat 132 (2.0 benzinac, ide k'o mećava, ali tako i troši), a od dizela se znalo, Mercedes W123, samo njega su uglavnom vozili poljoprivrednici i poneki taksista (za ove prve je jasno, uglavnom su sa sela radnici išli u inostranstvo kao gastabajteri kada je to država organizovala 60-ih i 70-ih, pa su donosili devize da ovde zidaju kuće, ali su devize menjali za dinare kod šire porodice i rodbine koja je imala gomilu keša od prodaje poljoprivrednih proizvoda - znam par takvih koji bi iznajmili železnički vagon, transportovali povrće do Bara i tamo prodavali na pijaci... takođe znam jednu porodicu koja je redovno prodavala povrće u Sarajevu, kažu npr. krajem 70-ih odvezu TAM-ov kombi kupusa u Sarajevo i isti dan sve prodaju, od samo te jedne ture mogu da kupe nov kombi (pa, jeste, onaj pereod malo sporije inflacije, ali čestih denominacija, tj. skidanja nula, stari dinar i novi dinar, milioni i milijarde 10 i više godina pre one lude inflacije krajem 1993. godine, pa mogao je da se kupi nov kombi za cenu kupusa koja može da stane u taj kombi, ali verovatno po staroj ceni, tako da je fabrika bila na gubitku, a na kraju to pokrivano štampanjem para).
Uglavnom, ovde ponekad vidim jednog parkiranog, tamno crveni, eksterijer i enterijer kao da je izašao iz fabrike.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.