"Godine 1837. ponovo se pojavljuje epidemija velikih boginja u
valjevskom kraju i to u azbukovačkom i podgorskom srezu, a najveće
žarište bolesti bilo je u selima Košljama i Šušeoki. Početkom
1839. godine izbila je do tada najveća epidemija velikih boginja
u Kneževini Srbiji, a knez Miloš je izdao naređenje da se krene
u borbu protiv smrtonosne bolesti. Te godine izašla su prva
Pravila za kalemljenje boginja.
Na osnovu odredaba ovog pravilnika cepljenje je ubuduće bila
obavezna praksa i vršilo se po svim opštinama u Srbiji svake
godine. Cepljenje stanovništa obavljali su isključivo okružni
lekari i hirurzi.
Godine 1842. izbila je svom žestinom epidemija velikih bo-
ginja u podgorskom selu Dragijevici i tom prilikom usmrtila
veći broj lica. Iste godine izašao je Uredbeni dodatak s pra-
vilima za kalemljenje boginja. Ovim dodatkom bilo je naređeno
svim sveštenicima, kmetovima i činovnicima da objašnjavaju
narodu potrebu za kalemljenjem.
Za one koji su pružali otpor
pelcovanju i nisu se pridržavali državnih odredaba bila je po
prvi put predviđena stroga kazna. Sanitetsko odeljenje je radi
pružanja primera narodu naredilo da svi sveštenici, stare-
šine, činovnici prvo kaleme svoju decu, pa onda ostalu. Od tog
vremena uvedena je odredba da je zabranjen upis nepelcovanim
mladićima u gimnaziju, licej ili bogosloviju, kao i odlazak
na izučavanje zanata ili trgovine. Represivnije državne mere
dale su opipljivije rezultate. Tako je 1844. godine dr. Šteker u
posavskom srezu kalemio 6350 lica a valjevski okružni lekar
F. Budai u podgorskom srezu kalemio je 2698 dece. Na taj način
ukupan broj pelcovanih lica te godine u valjevskom kraju iz-
nosio je preko 13.400 lica. Sledeće, 1845. godine u tamnavskom
srezu pelcovano je 6749, a u kolubarskom 2285 lica."
http://istorijskiarhiv.rs/wp-c...EJAN-PREVENCIJA-BOGINJA-53.pdf
[
Kome snaga argumenta leži u brisanju, tragovi mu nečoveštvom smrde.