Naravno da postoji. Impaler je lepo rekao - Internet, odnosno njegovu pretecu je finansirala upravo americka vojska, odnosno DARPA. ;-) Za svoje potrebe. Kasnije su prosirili to na univerzitete koji su za njih radili, pa su drugi univerziteti hteli to isto ... i tako je, malo po malo, postepeno nastajalo ovo sto danas zovemo Internetom.
Inace, sve institucije koje pominjes imaju, naravno, pristup Internetu i koriste ga za razlicite stvari. Ali ne za ono sto ti mislis. Za te sofisticirane stvari postoje posebne mreze, koje su odvojene od javne mreze bilo fizicki, bilo slozenom hijerarhijom firewalla koju ces tesko uspeti da zaobidjes. Ako te zanima ta tematike, kreni od Vikipedije, tu imas lepe clanake na tu temu, gde je objasnjeno sta je to:
*
DISN - sveukupni informacioni sistem americke vojske i pretecih vojno-bezbednosnih sluzbi.
*
NIPRnet - javni deo DISN-a, kojim zaposleni pristupaju Internetu za svoje potrebe ... i:
*
SIPRnet - privatni deo DISN-a, fizicki odvojen od ovog prethodnog, namenjen za ... sve ono sto nije za javnost. :-)
Posto ova tema zalazi malcice i u moju uzu struku, evo ti jedne realne dogodovstine:
Pre 7 godina kolega iz mog tima je radio projekat za Evropsku Komisiju, koja ima neki datacentar u Istocnoj Evropi. EK je smeh u odnosu na Amere, ali taj DC je bio bas ono "classified" iz ko zna kog razloga. U sklopu projekta je trebalo da pokupi konfiguraciju nekog uredjaja, bez cega nije ni mogao da odradi stvar. Pregovori da to dobije su trajali 3 meseca, on je trazio likovima iz tog DC da mu posalju system configuration, ovi su ga o'ladili svaki put, u stilu "decko, to nece da moze". :-) Nakon 3 meseca svakodnevnih sastanaka i ubedjivanja na kraju su mu odobrili pristup ... ali pazi sad: fizicki pristup terminalu povezanom na konzolu tog uredjaja i nikako drugacije! Morao je da pristane. Ali to nije sve ...
Kada je doputovao tamo i stigao u taj DC, na ulazu u zgradu oduzeli su mu ranac, laptop, mobilni telefon ... bukvalno samo sto ga golog nisu skinuli. Trazili su mu da skine jaknu, da prodje kroz neki full-body skener ... kao na aerodromu. Pretresali su mu dzepove, lik mu je u kesicu pakovao sve sto je imao, ukljucujuci i rucni sat, pa i lancic oko vrata !!! Tek tako ogoljenog su ga proveli kroz 5 razlicith kapija (neke su se otvarale obicnim propusnicama, za ovu poslednju je bio cak i iris scan lika koji ga je pratio sve vreme ...). Pre ulaska u samu DC salu dali su mu u ruke A4-blokce i obicnu grafitnu olovku. I rekli su mu da moze samo da RUKOM PREPISE ako hoce celu konfiguraciju i sve ostalo sto ga zanima, ali ne moze da dobije ni printout bilo cega, kamoli da to fotka ili ne daj boze da bocne USB fleshku i skine to. Zapravo, USB fleshku i ne mozes da bocnes u obican terminal. :-) I naravno, kada je zavrsio morao je da preda te beleske "cenzoru" koji ih je pregledao, klimnuo glavom i onda je mogao da ide.
E sad, on je jos i sjajno prosao! Mene da su poslali u taj DC ne znam kako bih uopste procitao to sto sam napisao cak i pola sata kasnije ... 2 pune decenije nista nisam duze napisao rukom osim nekih formulara koje sam popunjavao i to sam popunjavao mnogo cesce kada sam bio u Srbiji (gde svuda mora da se nesto rukom pise i popunjava) nego ovde u Holandistanu (gde se vecina stvari radi online). Rukopis mi je odvratan, sta reci ... ispada da pisanje rukom nije kao voznja bicikla, sto jednom naucis, pa ti to ostane ... A onda pogledam neku retku zaostalu svesku iz srednje skole ili s fakulteta i ne mogu da poverujem da je to bila ruka istog coveka.
Eto ...