Ne važi se bez citata!
Ajd, kad sam već dovoljno besposlen trenutno. (Pišem, naravno, samo ono čega nema već na temi, i pritom, tamo gde ima duplikata, pišem samo po jedan.)
• „Nek idu malo svi u Honduras, tamo ih čekaju banane “
• „U smeđoj senci bresaka samo po bluzi poznam majku“
• „Stavi misli u prazan hod, stresi zvezde kô dudove“
• „Hoću jednu malu garavu, da je gricnem kao jabuku“
• „ali trešnje i zelene kajsije kradu druga deca“
• „za sitan groš kupi me, razmaži te divlje kupine“
• „Na Bogojavljensku noć peku se kesteni, lome se pogače“
• „U oku tamni odsjaji divljeg lešnika“ (uzgred, ti si ranije pominjao lesku, ali to zapravo ja ne znam gde postoji, znam jedino ovu pojavu lešnika i bilo čega sličnog)
• „E kada nećeš mirnim putom, primoran sam citron žutom da ti svoje emocije otkrijem.“ (nije skroz limun ali dovoljno slično; baš limun mislim da ne postoji)
• „Kô mirnu luku ugledam polja košena, krune šeboja i malina“ (ovo je eventualno diskutabilno, pošto pesma jeste Balaševićeva ali snimio ju je Čola)
• „kad sam dobio par mandarina i malog belog zeca“
• „Baš polaze galije do vina i maslina“
• „suvih šljiva i koljiva i rezance s makom“
Dodatno, sa onog spiska postoji i kokos, to mi je prošli put promaklo („Sad, jesu l' bili kokosovi oraji ili kakvi drugi, to ne mogu da se setim“). I onda taman u istoj pesmi imamo i „Ja ti kažem, tu bi mogô sejati i kikiriki, i artičokle“ i takođe (sa ne sasvim preciznom specifikacijom ) „ono drvo što crnci pravidu lebac od njega“.
I time smo verovatno manje-više iscrpli voćke. Ali sad nam već nedostaje manje od 15 recki da bismo dostigli magičnih 50, a realno smo u ranijim porukama tek zagrebali nejestivo drveće. No, neka bude da zasad stajem, pa ako neko hoće da nastavi, samo napred, a ako ne, videću da eventualno produžim spisak kad sledeći put budem besposlen.