Al ovde ima dokonih za medalju!
Vrištim od smeha na ovakvim temama, a nije prvi put. Ovakve teme su jako posećene, a o razlogu razmišljate! Svojevremeno je jedan iz Niš slikao i postavljao slike psećeg izmeta.
Od teme o lajanju komšijskog psa postade tema o medicini! Ni to nije prvi put.
Ćitajte Nušića, ovde nema ničeg novog u odnosu na ono što je on opisao!
Ne moram da upoznam neke forumaše, već imam njihove fotografije, toliko su prepoznatljivi. Pri tom najmanji znalci teme po pravilu najviše pišu.
Sa svojim iskustvom življenja samo u Beogradu mogao bih da napišem studiju o odnosu ljudi i pasa otprilike od posleratne generacije do danas. Za to vreme menjala se struktura ljudi, ali i pasa. Posle II rata došli su siromašni i neobrazovani ljudi kako bi preživeli i naselili beogradsku periferiju na kojoj ja i dan danas živim. Ta generacija je bila jako protiv džukela u gradu, ali su to bili dobri i pošteni ljudi. Meni je uvek bilo čudno kako ljudi koji su na selima odrasli sa životinjamanda ne vole pse!? Dosta vremena mi je trebalo da shvatim da tamo svaka životinja nečemu služi. U gradu je to drukčije. Nemac je u jednoj knjizi pre nekih 70-80 godina napisao glasno pitanje "čemu služi pas u gradu"!? Odgovorio je da ako vas samo jednom za svog postojanja oraspoloži ispunio je svoju misiju. To je svrha pasa u gradu. To ovi iz malih sredina ne mogu da shvate.
Posle te generacije stasala su njihova deca koja su se već skoro u potpunosti asimilovala u Beogradu i prihvatila ovdašnja pravila ponašanja. To su generacije stasale 70-80-tih godina. Lepo su se i obrazovali.
Tako je bilo sve do 90-tih godina kada su ljudi u Beograd počeli da dolaze u velikom broju sa svih strana i donosili svoje naravi i različite kulturološke nivoe. No došlo ih je toliko da su Beograđani postali ubedljiva manjina. Počeli su da nabavljaju neke retke i nama nepoznate rase jer to je bilo "nobles" što reče Nušić. Među njima je mnogo neubičajno drčnih, nevaspitanih i bahatih. Takvi su im i psi, naravno. Kompleks male sredine je vrlo izražen.
Da rasčistimo jedan mit.
Što se tiče bolesti koje pas može da prenese čoveku jako ih je malo. Samo neobrazovani ljudi misle drukčije. Posebno toga nema od kućnih, održavanih pasa. Besnilo u Beogradu ne postoji viće od 100 godina. Istina nađu se neke besne divlje životinje tu nadomak Beograda, u Lipovačkoj šumi recimo. Nije ni čudo jer se divlje životinje proteruju sa njihovih staništa i prilaze gradu zbog hrane. Ehinokokus se dobija na selu, ne u gradu. Ono što stoji u logu bolnica su mahom lečeni ljudi sa sela. Pa da nije tako ja bih posle dosta decenija sa psom u kući morao da budem sav u ranama i krastama i da se presavijam od bolova, a nikada ništa! A ja tek pre par godina otišao u dom zdravlja da odaberem lekara. Znači to su prazne priče malih, neobrazovanih sitnih duša. Isto kao i druge babske priče tipa ako pas zavija neko će da umre. Besmislica. Znači da je gadljivost prema psima čista psiholgija. Još kada bi znali koliko ljudi u velikom gradu drži zmije, otrovne paukove, divlje mačke i druge divlje životinje bili bi ste zapanjeni kao i ja kada sam video deo toga!
Osim toga ljudi koji su došli u veliki grad da nastave život moraju da prihvate da su psi sastavni deo života građana u tom gradu. Niko ne traži da te životinje mazite i ljubite, jednostavno ih ignorišite. Naravno, ne pravdam vlasnike koji dozvoljavaju da njihovi ljubimci ometaju život drugih ljudi koji ne preteruju u svojim zahtevima.
Koje su mane imanja pasa? Prljaju, to je tačno. Linjaju se većinom. Poenta je da vlasnik mora da uloži više truda i da trči za njima i čisti. Psi moraju da se održavaju, pre svega četkaju, to je glavna higijena psa. Njima koža nikada nije prljava, samo dlaka čijim održavanjem skidamo skoro svu prljavštinu. Dobro održavan pas ne smrdi, smrde samo bolesni psi. Neki svoj telesni miris imaju, ali ima ga i čovek. I tako dalje...
Citat:
ademare:
I u ovoj oblasti , temi, imamo Extra zakone , samo gde se to sprovodi ?
Naravno nigde. Jos jedno mrtvo slovo na papiru . Mada ovo gradsko nisu zakoni , vec propisi !
Svejedno , isto je mrtvo slovo na papiru .
Ne znam koliko godina imaš i da li si zakačio "Titovo vreme", ali tada se zakon izuzetno poštovao. Samo retki su uspevali da ga zaobiđu. Ovim ne veličam Titovo vreme, ali mnogo šta je bilo bolje, posebno pravni sistem. Takozvane demokrate su donele da samo bogati mogu da plate lečenje, a takođe i da izbegnu odgovornost. Brojni su primeri za ovo, Mitrovićev sin na primer.
Citat:
B3R1:
Vidi, ne znam gde si odrastao, ali ja od kada znam za sebe u Beogradu su mnogi imali pse po stanovima. A ta istorija ide i mnogo dalje - Kinoloski savez Srbije je osnovan 1925. godine (
vidi link), tako da su ljudi koji misle da je drzanje pasa neka nova, skorasnja moda, ocigledno prespavali veci deo svog zivota.
Naravno nigde. Jos jedno mrtvo slovo na papiru . Mada ovo gradsko nisu zakoni , vec propisi !
Svejedno , isto je mrtvo slovo na papiru .
Taćno je sve što si napisao. Propisi su mahom upropašćeni pritiskom Zapada pa je ukinuta smrtna kazna, ukinuta kleveta itd... Današnji stručnjaci su vrlo slabi znalci pa im i prepisivanje propisa ne ide baš najbolje. Međutim, nije to problem već loša primena propisa. Kao što sam već pomenuo demokrate su uvele novac u sve pa i u primenu zakona. Važno je da propis postoji makar bio i manjkav, ali da se jednako primenjuje na sve. E tu je država pala na ispitu.
Ovo gradsko kako nazivaš je odluka gradske SO i to je podzakonski akt kojim se bliže uređuje zakon. Šta više svaka SO donosi svoj propis (svakako u skladu sa osnovnim zakonom) pa tako i na teritoriji Beograda postoje razlike tako da u nekim opštinama mogu da se drže papkari i živina u drugim ne može. To je sasvim ispravno, tako se propis prilagođava određenoj sredini. Isto se odnosi i na prostore određene za slobodno puštanje pasa pa je SO Beograd to prenela na niže organane pa nam to u praksi određuje Zelenilo Beograd. I tako dalje...
Lično mogu da napišem istoriju pasa u Beogradu od posle rata do danas, ali ako bih iskreno izneo svoja zapažanja neki ovde prisutni bi se uvredili. Koliko da napomenem kako je uvek bilo mnogo pasa u Beogradu. Tako je pre više od 50 godina (1973.g. npr) na beograskoj izložbi bilo prijavljeno više od 1.000 pasa, a tada je grad imao manje od 600.000 stanovnika. Danas se prijavi oko 1.200-1.300 pasa, a grad ima skoro tri puta više stanovnika. Poenta je da se struktura građana veoma promenila naglim naseljavanjem posebno posle ratova u bivšoj Jugi. Treba čitati Nušića koji je tačno gađao srpski mentalitet gde je najtanji. Posebno "nobles" stvari pa je i imati psa postalo nobles. Često ljudi uzmu psa, a da ništa o njima ne znaju, posebno o rasi koju su uzeli. Posebno je problematično kada se pas uzme detetu kao igračka pa kada shvate šta su uradili nastaju traume i za psa i za vlasnika i za okolinu.
Citat:
Darko Nedeljković:
Ne postoji beograđanin čiji su svi preci pre 100 godina bili beograđani.
Pa ima, ali mali broj. Moja familija je blizu toga sa nekih +150 godina življenja ovde s tim što mi se deda po majci izmetnuo pa otišao u Italiju i dovukao italijanku ovde! No dobro, baba je bila dugovećna pa je i ona živela više od 70 godina u Beogradu.