Citat:
Nebojsa Milanovic:
Citat:
mjanjic: Generalno, pitanje demokratije i "demokratije" može uvek da se tumači ovako i onako.
Samo "zapadne demokratije" sve tumače ovako i onako, tačnije, ONAKO KAKO NJIMA za svoja hegemonistička stramljenja odgovara.
Normalan čovek, a i zakon, i svo pravo sveta, sve ume tumači vrlo egzaktno.
Ali na žalost, i dalje imamo "one druge" i to je problem čovečanstva protiv koga bi svi trebali da budu.
Međutim, previše je onih koji su na sisi tih drugih, pa to ide teško.
No, učinjeni su koraci u tom pravcu i oni će biti sve veći.
Mislio sam na razna tumačenja i pristupe, čak do toga da se smatra da ovo što je danas "demokratija" u smislu da sve treba da bude kako izglasa većina nije najbolji model. Najbolji primer je Brexit, gde jeste većina glasala za izlazak iz EU, ali relativno tanka većina, što znači da su onih 48% sada žrtve te odluke, ali sadašnje stanje britanske ekonomije pokazuje da ne trpe samo tih 48%, već i mnogi iz onih 52% koji su glasali za izlazak. Međutim, koje drugo rešenje je bolje, uglavnom kritičari većinskog sistema nemaju zadovoljavajuću alternativu.
Šta tek reći o staroj Atini kao kolevki "demokratije", gde ipak nisu svi imali pravo glasa, recimo robovi, ali teško i da su svi slobodni građani mogli da stanu na trg i da je neko prebrojavao njihove glasove kad su se izjašnjavali o pojedinim pitanjima.
A za nemire u Novoj Kaledoniji... Francuska ima 12 prekomorskih teritorija, u mnogima su održavani referendumi o osamostaljenju, statusu, statusnim promenama, negde i više puta, a rezultati su sledeći:
- Sveti Bartolomej (1877.), referendum o reintegraciji dotadašnje švedske kolonije u Francusku, za 99,72%
- Komori (1958.), za novi ustav Francuske glasalo 97,33%, da je većina glasala protiv, to bi značilo osamostaljenje
- Nova Kaledonija (1958.), isto kao iznad, za 98,12%
- Valis i Fortuna (1959.), referendum o statusu, pitanje bilo da li su za to da Valis i Fortuna postanu integralni deo Republike Francuske, za 94,37%
- Alžir (1961.), referendum o pravu na samoopredeljenje, za 74,99%
- Alžir (1962.), referendum o samostalnosti, za 99,72%
- Komori (1974.), referendum o samostalnosti, za 94,57%
- Mayotte/Mahore (1976), protiv ostanka u zajednici sa Komorima, tj. za ostanak pod Francuskom, glasalo 97,46%
- Mayotte/Mahore (1976), za veće nadležnosti lokalne uprave (prekomorska teritorija kao samostalna administrativna jedinica): protiv 97,46%
- Nova Kaledonija (1987.), referendum o osamostaljenju, protiv 98,30%
- Francuska i Nova Kaledonija (1988.), referendum po dogovoru lojalista po pitanju ostanka Nove Kaledonije kao dela Francuske i onih koji su bili protiv, pitanje bilo "Da li se slažete da građani Nove Kaledonije glasaju za smooporedeljenje u 1998. godini?", za 80% (od 36,9% izašlih), u Novoj Kaledoniji za 57%
- Nova Kaledonija (1998.), referendum o Nouméa Accord, tj. o tranzicionom periodu od 20 godina sa postepenim povećanjem nadležnosti lokalnih vlasti i 3 prilike za ostamostaljenje kroz referendum nakon toga, za 71,86%
- Mayotte/Mahore (2000.), referendum o administrativnom statusu sa planom novog referenduma za 10 godina, za 72.93%
- Gvadalupe (2003.), referendum o samostalnosti, protiv 72,98%
- Gvadalupe (2003.), referendum o autonomiji, protiv 72,98%
- Sveti Bartolomej (2003.), referendum o autonomiji, za 76,17%
- Sveti Mamrtin (2003.), referendum o autonomiji, za 95,51%
- Martinik (2003.), protiv autonomije: 50,48%
- Mayotte/Mahore (2009), referendum o administrativnom statusu, Mayotte postaje 101. departman, za 95.24%
- Francuska Gvajana (2010.), protiv samostalnosti: 70,22%
- Martinik (2010.), referendum o većim nadležnostima lokalne uprave (prekomorska teritorija kao samostalna administrativna jedinica): protiv 79,31%
- Nova Kaledonija (2018.), referendum o osamostaljenju po dogovoru iz 1998. godine, protiv 56,67%
- Nova Kaledonija (2020.), referendum o osamostaljenju po dogovoru iz 1998. godine, protiv 53,26%
- Nova Kaledonija (2021.), referendum o osamostaljenju po dogovoru iz 1998. godine, protiv 96,50%
Izvor:
https://en.wikipedia.org/wiki/...Referendums_in_Overseas_France
Ako sam negde nešto pogrešio, nije namerno.
Dakle, oni su više puta u većini svojih kolonija omogućili lokalnom stanovništvu izjašnjavanje o samostalnosti, autonomiji, itd., pa se može sa pravom postaviti pitanje zbog čega neki protestuju?
Drugo pitanje, ako recimo 75% građana sa pravom glasa na referendumu odluči da njihova teritorija ostane deo Francuske (ili npr. Velike Britanije, pošto je bilo sličnih referenduma i na njihovim prekomorskim teritorijama), da li onih 25% ima pravo samo mirno da protestuje, koliko dugo mogu da protestuju ako imaju pravo na to, i da li možda imaju pravo da pale i uništavaju imovinu onih 75% koji su glasali drugačije?
U vezi prethodnog pitanja: u BiH nisu mogli da se slože šta je "demokratski", pa su rešili da ratuju, uz podršku Hrvatske, Srbije, kao i nekih zapadnih i istočnih (posebno arapskih) zemalja. Taj balkanski mentalitet, da se sve rešava ratom, provejava i u nekim komentarima kad god se postavi pitanje o statusu nekih teritorija, pravu na referendum, itd.
Zbog takvog pristupa ima značajan broj onih koji odobravaju nasilje koje čini manjina (često manje od 1% populacije) na štetu većine samo zbog neslaganja sa odlukama te većine.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.