I kad nepomenik padne s vlasti, pa uzjaši Kurta umesto Murte, deca iz 4. gimnazije će da upišu studije, a deca iz 3. će - šta? Da bleje okolo.
Hajde ovako ... u ovoj poruci cu bataliti politiku i bavicu se iskljucivo posledicama svakodnevnih dogadjaja na studije i kasniji zivot, imajuci u vidu licno zivotno iskustvo vezano za slicna dogadjanja (a bilo ih je, nazalost).
A svima vama cu se ujedno izviniti unapred zbog duzine ove poruke. Ako vas mrzi da citate ovu moju staracku lektiru - preskocite ...
Pa da krenemo redom:
@Java - ako je istina da si jedan od najstarijih clanova ovog foruma, onda me cudi da se ne secas devedesetih, kao i nekih ranijih godina, vec se ocigledno primas na propagandu o propalom zivotu, propustenim sansama itd. Priseti se malo kako je to nekada izgledalo, ne bi bilo lose.
Prvo, nadam se da se secas da smo svi mi muskarci rodjeni pre 1972 (otprilike) vec imali po jednu propustenu godinu izmedju gimnazije i fakulteta i to iz krajnje idiotskih razloga, dok su devojke odmah isle na studije, nisu gubile vreme. Da li je to bilo fer? Nije! Ali "Zivot nije fer - sto pre shvatite, to bolje za vas" (Bil Gejts). Tako je, mislim na "tu" godinu, gde smo glancali cizme, skupljali lisce, cistili klonje i izigravali neku "silu" (jaka sila, u tri lepe, izgubila sve ratove) itd. pa opet nismo propustili sanse, upropastili zivote, poremetili studije itd. Ko god je ucio zavrsio je fakultete, ko nije hteo da uci nije i ta propustena godina skoro nikoga nije izbacila iz pogona.
Kasnije, ziveci u inostranstvu, saznao sam da i stranci imaju poneku slicnu godinu, zovu je "leap year", "bridge year" i slicno ... tu dete stavi ranac na ledja i krene u backpacking, da obilazi svet, malo raducka po kaficima u egzoticnim zemljama, usput ide od mesta do mesta, upoznaje nove ljude, nove kulture itd. Ehhh, dok smo mi morali da vicemo "razumem druze S*ronjo". Ali da, zivot nije fer, vec sam citirao Bilija ... Medjutim, ni ta godina blejanja po svetu nikome ne upropasti zivote. Ok, ima onih koji se odaju gudri, ali toga imas i u Srbiji. U istom procentu. Vecina kasnije ima sasvim lepe, manje ili vise uspesne zivote, kako ko ...
Drugo, neke ljude koji su studirali devedesetih zahvatile su prisilne mobilizacije 1991. To si opet zaboravio. Naravno, bilo je i onih koji su poginuli ili dezertirali, ali i onih koji su se vratili s ratista i uspesno zavrsili studije uprkos PTSD, za koji se tada u nasoj klinickoj praksi nije ni znalo. Ja sam bio mobilisan, pre toga sam isao na nekakvu "vezbu", srecom sam izbegao ratiste - pustili su nas kucama nakon mesec dana bez objasnjenja, kasnije smo saznali da je u nasoj ratnoj jedinici bio pokusaj nekakve pobune ... nebitno! Ali zbog te gluposti i besmisla izgubio sam oktobarski i januarski rok. Znaci, 2 ispitna roka! Skoro pola trece godine nisam dao u roku, a jedan ispit (Implusnu i digitalnu elektroniku) sam polozio tek godinu dana kasnije iza predvidjenog roka. Pa sam opet zavrsio svoje studije u roku, tacno 5 godina od pocetka nastave, odnosno 6 od upisa (zbog ribanja klondzi i skupljanja lisca 1987/88).
A onda je dosao Studentski protest 1992 (vidi link), gde sam se naslusao mantre koje se secam i danas: "Ocena upisana u indeks sada ce ti biti petica za ceo zivot", sto je znacilo: zrtvujemo junski, a mozda i jesenji rok, da bismo Slobu srusili s vlasti. U to vreme su kruzile i nekakve glasine da ce Ameri bombardovati Srbiju u jesen 1992, ali to su bile samo glasine, ocigledno. Da ne duzim - Slobu nismo srusili, o'ladio nas je recenicom da smo mu podjednako vazni kao radnici i seljaci. Mi smo propustili junski rok. Neki, cak i neki od organizatora protesta, polagali su ispite krisom u dogovoru s profesorima, a nama su govorili kako treba da se zrtvujemo. U septembru, kada sam prijavio regularno ispite, shvatio sam da su pojedini profesori tokom leta bili organizovali vanredne rokove, za koje ja nisam cuo, jer je bilo hush-hush. I opet, kao i mnogo puta u zivotu pre i kasnije, osetio sam kako mi rastu usi. Magarece. Dok su, recimo, neki organizatori tog protesta taj svoj mladalacki bunt lepo unovcili ... i postali "elita (vidi tek ovaj zanimljiv link)". A ako pogledate ovaj prethodni link o Studentskom protestu 1992 i tu cete videti neka zanimljiva imena, koja se danas nalaze na spisku istaknutih perjanica raznih stranaka, ukljucujuci i SNS. Toliko o politici, necu vise, casna rec!
Diplomirao sam 1993. Tu sam prestao da budem student. Ali kao asistent na tom istom fakultetu bio sam i dalje na neki nacin deo akademskog sveta. Tu su me uhvatile demonstracije 1996/97, pa onda 1998, pa surovi dogadjaji na ETF-u 1998 (Teodosic & Laban, rezimski batinasi na Arhitekturi - ko ne zna, neka potrazi na Guglu, da vidi istoriju koja nam se sada ponavlja), na kraju i bombardovanje 1999. Znaci, ko je upisao studije 1994/95 taj je gubio jedan rok za drugim samo tako. Ja sam zbog tog stresa batalio magistarske (koga je briga magistarske su ionako bile glupost), nikada ih nisam zavrsio. A u medjuvremenu sam digao ruke i od Srbije i otisao. Daleko pre oktobra 2000, tako da me je cuveni 5. oktobar, kao i 6. koga nikada nije bilo, zaobisao u sirokom luku. Medjutim, bilo je isto tako ljudi koji su ostali u Srbiji, uspesno zavrsili i Mr/Dr studije, pisali radove, brojali sci-impakt faktore i ostale trice i kucine, kao i onih koji su vredno ucili, zavrsili, zaposlili se ... Znaci, moglo se! Nema izgovora!
E sad ... na temu "blejanja okolo".
U bliskoj okolini - prijatejli + rodbina - znam nekoliko slucajeva ljudi koji su pukli na prijemnom (na raznim fakultetima), poceli studije na jednom pa presli na nesto deseto (tipa poceo ETF, pa presao na Psihologiju ... mada znam i za drasticnije - zenu koja je pocela FDU, pa presla na Masinski posle 3 godine), napustili studije skroz i krenuli da rade (vise slucajeva, izmedju ostalog i ja sam na neki nacin drop-out, jer sam napustio postdiplomske). Znam za vise desetina svojih kolega s fakulteta koji su tokom studija pali godinu. Znam i one koji su ETF studirali 10-12, 15 godina. Znam i ljude koji su se nakon 20 godina rada, u struci ili van struke, vracali na fakultete da ih zavrse. Dvojica iz moje veoma bliske okoline su doktorirali u 45, odnosno 48. godini, jedan na ETF-u, drugi na Istoriji umetnosti, iako neka "pravila" kazu da to treba da se odradi max do 35. godine zivota. Pravila, pravila, da bi me udavila. Bez veze! Za neke stvari nikad nije kasno i sve se moze kad se hoce. Kad se nece - nece. Svi ti navedeni primeri danas uspesno rade, deca su im vec na studijama, za par godina ce verovatno imati i unuke itd. Niko nije pukao, niko se nije odao picu/drogama ili zavrsio u ludari. Mada, ni to poslednje nije sramota, vec tragicna ljudska sudbina, poput raka na primer.
A znam i one koji su zavrsili u roku, s lepim prosekom (> 8.0), pa su ... zalutali na imaginarnu osu, sto bi rekao jedan moj drugar. :-) Zivot je cudo!
Sta hocu da kazem? Propustena godina, pa i odustajanje od studija nije kraj sveta! A nakon par godina sljake ionako ti vise niko ne trazi pozutelu diplomu, a jos manje te pita koju si ocenu imao iz predmeta SKLJM ... mislim, zabole nekoga i za SKLJM i za tvoje ocene, za koje se setis kako su ih neki "ponistavali" da bi dobili bolje. Dzaba su krecili. Ali to shvate tek nakon 10-20 godina rada. Magarece usi iz jednog od prethodnih pasusa.
Imajuci gore navedene cinjenice u vidu, mislim da je jos uvek rano govoriti o nekakvim propalim godinama, propalim studijama (gluposti!), propustenim sansama (jos vece gluposti!) ili propalim zivotima (kojesta!), jer je ovaj protest poceo pre samo tri meseca. Uz to, poceo je u novembru, znaci nije propusteno skoro nista. Upis je prosao, skolska godina je pocela, a propusta se januarski rok. Iskreno se nadam da ce se do aprila stvari resiti, ako ne do aprila do juna sigurno. Na jedan ili na drugi nacin. Ne vidim kako ce ljudima propasti godina. A na samim fakultetima je kasnije da budu fleksibilni i da ljudima daju sansu da nadoknade godinu tokom juna, olabave uslove za upis naredne godine, a drzava kasnije isto tako moze da olabavi i kriterijume za domove, studiranje na budzetu itd. Sve se moze kad se hoce, a verujem da ce se resenje naci, jer ce u suprotnom opet izbiti protesti, ali onda zbog drugih stvari i tako u krug.
Tako da nema zime, sto se toga tice ... Zivot je cudo!