mainstream bandovi od 4 coveka. label kada ih trazi, gleda da uzme u obzir sledece:
1) da stvaraju hype oko sebe (da ribe vriste u lokalnim klubovima kad oni sviraju i sl)
2) da se muzika koju sviraju programski uklapa u trenutne "trzisne trendove" - ovo je naravno podredjeno ovom iznad, since ce dobiti producente koji ce zapravo sklopiti aranzmane koji odgovaraju top listama, koje opet odredjuju prodavanost izdanja
3) ako su prva dva uslova ispunjena, ispunjeno je 85% onoga sto A&R velikih izdavaca traze
cak ni to koliko dobro znaju da sviraju svoje instrumente ili da pevaju ne mora da bude presudno. ako poslusas snimak prvog "Linkin Park" koncerta (sto je snimljeno u momentu kada su oni vec postali milioneri, zahvaljujuci armiji producenata, inzenjera i promotera) primetices da upadljivo lose zvuce, sviraju kao da su naucili pre 9 meseci, a pevac prakticno ne zna da peva. inace, sitacija sa njima se promenila od tada. sada su malo bolji u izvodjackom smislu, ali npr kada se vrti spot na tv-u "Numb - Live in Texas" vrlo je ocigledno da se pusta studijski snimak sa stadionskim reverbom i podvucenim samplovima zive publike (postoji i spot za sam single "Numb"). Cinjenica je da oni ne mogu da se izraze na nacin na koji bi mozda zeleli, jer zapravo i nemaju finalnu kreativnu odluku u produkciji sopstvene muzike.
Ovo se ne odnosi na sve mainstream bandove, neki uspevaju da prodju i kao samostalni autori i ko-producenti, ali je za to bas potrebno puno talenta i veliki broj inteligentnih fanova (oni koji "slusaju sta slusaju"). Npr. Thom Yorke iz Radiohead sam pise pesme i zajedno sa momcima iz banda radi aranzmane.
ne slusam trance muziku, ne svidja mi se, ali znam dosta producenata, i oni rade sve ILI sami ili u grupama od par ljudi. znaci komplet sve, pisanje, snimanje, programiranje, sekvenciranje, procesiranje, mixovanje i pre-mastering (kod velikih izdavaca, ovo radi i trocifren broj ljudi).
njihovo poznavanje melodije i harmonskih progresija je daleko iznad proseka u poredjenju sa bandovima koji se tretiraju samo kao deo karike u dobro definisanom produkcijskom nizu. ritmicki su monotoni i neinventivni i to je glavni razlog zbog kog ne slusam trance. mogu da navedem i produkcijske razloge, ali to nema mnogo smisla ovde.
final point je:
trance muzika (i ona vise i ona manje popularna) nije u mainstream tokovima, tako da je izrazavanje autora mnoooogo vece nego kod opste-prihvacenih izvodjaca.
rasprava na temu:
je potpuno naivna i besmislena.
kao sto je ivan vec citirao vladu:
"Postoji dobra i losa muzika"
a ti si taj koji odredjuje, i svako ima svoje kriterijume, tako da je to sve u redu.