Eto, odgledao sam film... Bio sam se vec psiholoski pripremio za najgore, tako da nisam izasao razocaran iz bioskopa. Jasno je meni da kljiga mora da se prekroji da bi se uglavila u film, ali mi nije jasno zasto ono sto je zavrsilo u filmu, zavrsilo tako osakaceno.
Prica o tome kako su delfini inteligentniji je nebitna bez u knjizi datog razloga (koga zanima razlog nek procita knjigu : ),
u knjizi, u sceni izbacivanja iz vogonskog broda, Ford je zajebavao Artura za ono cek, cek... i to je bilo propraceno pricom o tome kako ljudi uvek vole da isticu ocigledne stvari i da je to verovatno zbog toga sto bi u supronom mozak poceo da im radi - pogadjate u filmu nista od toga,
uvod u knjigu je fantastican, dok u filmu narator samo kaze i sva ta prica pocinje jednom kucom, sto je sam kraj uvoda,
pa budjenje Artura, pranje zuba i razmisljanje o zutim buldozerima - opet nista,
kad ih uhvati Zlatno Srce nema onog dela sa majmunima koji upravo dovrsavaju neka sekspirova dela i ostalih nonsensa koji su bili nikad jaci...
Da skratim pricu, ne smeta mi toliko sto je radnja izmenjena za potrebe filma, to je manje vise ok, nego to sto je ono sto je ostalo u filmu, bez ikakvog meni vidljivog razloga uskraceno najboljih delova.