Računari će se sve više koristiti u nastavi u osnovnim i srednjim školama u Srbiji. Brzo će doći vreme kad će gotovo svaka lekcija biti na kompjuteru. Tako će se učiti matematika, srpski, svet oko nas, biologija, hemija...
A za to će biti potrebno da svi nastavnici budu informatički pismeni i to po međunarodnim standardima, ozvaničenim „kompjuterskim pasošima”.
Nacionalna strategija
Prosvetne vlasti u Srbiji se zalažu za osavremenjavanje nastave i smatraju da je budućnost u učenju na daljinu. Tako bi se, recimo, đacima prvacima u Jagodini omogućilo da iz svojih učionica vide kako slova sriču njihovi vršnjaci u beogradskim osnovnim školama. Učenici iz Surdulice bi tako mogli da uče od beogradskih, novosadskih ili niških profesora, a da se pri tome ne mrdnu iz svog mesta.
Učitelji i profesori će takođe moći da preko kompjutera uče jedni od drugih, da vide kako predaju njihove kolege u Parizu, Rimu, Londonu, Berlinu, da „upijaju” nove metode rada s decom.
U razvijanju učenja na daljinu najdalje se za sada kod nas otišlo na beogradskim fakultetima – Ekonomskom i Učiteljskom. Ovakav način učenja će, sudeći bar po predlogu prosvetnih vlasti, biti deo nacionalne strategije obrazovanja u Srbiji.
To je i jedan od preduslova da se u našim školama dostignu evropski standardi. Ali da bi se to zaista i ostvarilo, bilo bi poželjno da svi nastavnici steknu takozvanu internacionalnu (svetsku), odnosno evropsku kompjutersku vozačku dozvolu (ICDL/ECDL). Pretpostavlja se da je onaj ko poseduje ovaj međunarodno priznati pasoš zapravo ovladao višim nivoom koncepta informatičke tehnologije.
Danas se smatra da su nepismeni oni koji ne umeju da se služe računarima. U različitim zemljama i institucijama različito se, međutim, ocenjivala informatička pismenost. Jedni su, recimo, smatrali da su informatički pismeni pošto znaju da na kompjuteru otkucaju tekst i da ga pošalju na određenu adresu, dok su drugi, na primer, verovali da su informatički pismeni jer se snalaze na Internetu. Zbog ovakvog rastegljivog tumačenja pojma informatičke pismenosti, informatičke asocijacije u svetu i Evropi su definisale standarde za informatičko opismenjavanje i akreditovale su pomenute međunarodne programe i dozvole (ICDL, odnosno ECDL).
Sedam ispita
Izvan Evrope, ECDL je poznat kao internacionalna kompjuterska vozačka dozvola (ICDL). Da ne bi bilo zabune, između ECDL i ICDL zapravo i nema razlike. Jedino se ove dozvole razlikuju u nazivu. A svako ko ima ovu dozvolu može bilo gde u Evropi ili svetu da obavlja posao na računaru. Niko više neće proveravati njegovu informatičku pismenost .
Dozvolu će dobiti kad položi standardizovane testove u akreditovanim test centrima. U našoj zemlji sada ima desetak ovakvih centara. Prvi je osnovan na beogradskom Učiteljskom fakultetu.
– To je i jedini test centar na Beogradskom univerzitetu. Počeo je da radi pre dva meseca. Do sada su ovde ispite polagali poslediplomci sa ove visokoškolske ustanove. Ovde se, kao i u ostalim centrima, ne drže kursevi iz informatičkog opismenjavanja, već se samo polažu ispiti. A pomenuti pasoši nisu, dakle, specijalne licence za nastavnike, već za stručnjake svih profila – profesor dr Danimir Mandić, rukovodilac Test centra na Učiteljskom fakultetu i koordinator za ECDL za Srbiju i Crnu Goru.
Naš sabesednik podseća da je kao preporuku Saveta Evrope naša zemlja prihvatila ove međunarodne standarde i kompjuterske vozačke dozvole. Doskora su stručnjaci iz naše zemlje testove za dozvole polagali u Mađarskoj koja je, po ovom pitanju, ispred EU bila zadužena za Srbiju i Crnu Goru, kao što je Grčka bila zadužena za Makedoniju, a Švedska za Republiku BiH.
Da bi stekao diplomu ECDL ili ICDL, kandidat mora uspešno da položi jedan teoretski i šest praktičnih testova. Kada se kandidat prijavi, tačnije, registruje za započinjanje sertifikacionog procesa, onda dobija „index skills card”, zapravo, nešto slično studentskom indeksu kod nas. Tu se beleži napredak kandidata, odnosno, kako je prošao na testovima.
– Kada položi svih sedam ispita stiče diplomu ECDL/ICDL. Svako može sam da odabere redosled po kojem će polagati ispite za dozvolu, ali je bitno da ih položi u roku od tri godine otkako se prijavio za polaganje ispita za dobijanje međunarodne kompjuterske licence. One su standardizovane, kao što su standardizovani i testovi. I ispitivači su ovlašćeni i ispite moraju da realizuju na način i u uslovima utvrđenim po međunarodnim standardima. Što znači da su ove licence svuda priznate, bez obzira na to gde su ispiti polagani i diplome štampane.
U 140 zemalja postoje test centri, a kandidati ispite za pomenutu licencu polažu na 32 jezika. U Velikoj Britaniji radi više od 4.000 test centara, u Irskoj – 1.100, u Švedskoj – 1.800, u Francuskoj – 400, u Austriji – 200, u Mađarskoj – 150...
Stručnjaci iz različitih oblasti u Srbiji se za osvajanje Evropske kompjuterske vozačke dozvole mogu pripremati iz svojevrsnog udžbenika „Informacione tehnologije – evropski standardi znanja – ECDL”, koji je odobrila evropska ECDL asocijacija. Knjiga je upravo objavljena, a autori su profesor Mandić i Mirjana Ristić, asistent na beogradskom Učiteljskom fakultetu.
Licenca za 127 evra
Za evropsku kompjutersku vozačku dozvolu u Srbiji treba izdvojiti 127 evra. U to je, naravno, uračunato i polaganje svih sedam ispita, kao i PDV. Cenu je za svaku zemlju propisala Evropska unija. U Italiji, recimo, dozvola „teži” 750 evra.
Aleksandra Brkić