Heh dopali su mi se jako pojedini opisi tipova klijenata.
Evo da se i ja priključim.
1. Gastarbajteri
Imao sam oko 5 ovakvih klijenata.
Tip 1: "Nemam pojma o kompjuterima ali hej imam platu 3,4x puta veću od tebe i tolko puta manje škole". Objašnjavaće Vam a im trebaju kule i gradovi, da bi na kraju u stvari shvatili da očekuju kič, ali da je po njihovom ukusu. Voljni su da plate, ali tek kada više vemena provedete na "ubijanju" dizajna tako da podseća na njihovo rodno selo.
Tip 2: Podcenjivač. E ajd mi napraviš
jednostavansajt, treba mi to i to ako može da bude jednostavno. (ti kažeš cenu i sve prednosti koje dobijaju)... 200 eura za to?? (iako je ispričao da želi neku opasnu ludoriju) Pa jel sam ti rekao da je to jednostavno? Za te pare ću da dam nemcu da mi uradi da to bude kvalitet!
Tip 3: "Ja sam gospoda!". Lik se predstavio kao informatičar, čovek od struke koji ima tolko posla da ne stiže pa bi da forwarduje određene projekte uz procenat. Već u trećem mejlu je postavio pitanje "A jel može i moj kompjuter da piše ćirilicom?". Dakle sve jasno. Dogovorimo se okvirno kako sajt treba da izgleda i šta da radi( neki shoping pića) ali samo okvirno. Čujemo se i dogovorimo da pola novca uplati kao avans, a na mail mu stigne detaljna specifikacija, kako da ide plaćanje itd. Sve u fulu, sve mu odgovara.
Posle 15 dana "zatišja"( iako mu je bilo hitno) ja mu šaljem mail da pitam šta je sa dogovorenim stvarima, a lik odgovara "E pa ja sam mislio da si ti
nešto već počeo!". -"Piše lepo u dokumentu da počinjem od dana kad dobijem avans, sa datim rokovima, bla bla... Kad to može da se očekuje?". Kraj komunikacije
Tip 4: Normalan klijent. Kaže treba mi to i to, ti mi daj savet kako bi bilo bolje pa će diskutujemo. Uradiš mu, plati ti, traži da mu radiš još nešto što nije bilo dogovoreno i to je to. Ima i takvih, da.
2. Lokalni.
"Ma nije to ništa komplikovano". Slično kao gastarbajter tip 2, njemu treba
jednostavno rešenje. Evo jedne od događaja. Izgubio sam sa njim 10ak sati u razgovorima šta je potrebno da ima na sajtu. Posle prvog sastanka trebalo je da razradim njegovu ideju i dostavim mu okvirnu ponudu. Rekao sam mu 400 eura okvirno i da se vidimo opet zbog "detalja" ili kako on to zove
sitnica. Ispalo je posle tih drugih razgovora da njemu treba ta prva stvar, onda ono što ima kolektiva, neki sajt kamatica, neke turističke agencije, kompletno sistem za oglase kao na mojauto.rs i još brdo nekih stvari vezanih za letovanja. Nakon svega toga, kada sam shvatio da sam tolko vremana izgubio sledi njegov zaključak "Jel bi moglo to za 15ak dana i jel cena ista?". Odložio sam odgovor, zatim ga nazvao od kuće i rekao da je cena nekoliko hiljada eura, i da je to naravno prijateljski. Fin način da odbijete nerealnog klijenta - date mu realni cenu.
"Posrednik". U stvari sam najviše posla i imao sa tim posrednicima( on je tu u ime svog klijenta). Ako krene priča kako je firma jaka, kako posluju ne znam kako, onda tu nešto ne štima! Jednom sam razgovarao sa suvlasnikom koji se predstavio kao posrednik kako bi to bio paravan zašto ne može da da avans
I tako dalje, oduži se ovo. Uglavno pravilo je sledeće: ne treba sarađivati sa svima koji u toku opisa projekta koriste reči "jednostavan/no", "sitnica", "hitno", "ja imam tolko para", "jel bi moglo to za #suma#" ili tvrde "mi smo strava klijent"( jedan je upotrebio izraz "boli glava", što je zaista bilo tako!) i, prevashodno, oni koji nisu spremni da bez oklevanja prvo potpišu specifikaciju(gde su pored softverskog dela navedeni i načini plaćanja itd) i pre početka izrade daju avanas obično 1/2 do 1/4 ukupne cene.
Kad sve to eliminišeš ostaje ti jako malo ljudi i mnogo onih ozbiljnijih klijenata, gde tebe neće shvatiti ozbiljno ako si samostalni developer.