I nije samo tu stvar belih i crvenih vlakana, ima tu još toga. Mišići koji se treniraju razvijaju mnogo bolji energetski aparat, u njima se razmnožavaju organele zaslužne za oslobađanje energije. Takođe, postoje neki mišići koji su prirodno jači od drugih bez obzira na veličinu. Nije bitna zapremina mišića već gustina aktinskih i miozinskih vlakana u njemu. Simpatična analogija: pola litra rakije te "uradi" mnogo bolje od tri litre piva, iako je tu zapremina piva mnogo veća.
Postoji merilo snage mišića koje ne zavisi od njegove veličine - mislim da se specifična snaga mišića izražava u kilogramima po centimetru kvadratnom.
Specifično najjači mišić u telu je
m. masseter (mišić "žvakalac"). Jedan asistent na anatomiji je to slikovito opisao: "kada bi naši bicepsi bili napravljeni od mišića takvog kvaliteta kakav je maseter, (tj. sa tolikom specifičnom snagom), mogli bismo bez problema da bacamo automobile jedni na druge." Mislim da ga je tu malo preterao, ali bože moj.
In a game of chess you must never let your opponent see your pieces - Zap
Brannigan