Citat:
Ako raja jede g****, hajde da i mi progutamo koje, umesto da pokusamo da kazemo da g**** bas i nije slatko?
Ja sam mislio da se to zove konformizam?
Ima tu nekih detalja koje valja razbistriti, a i nekih momenata koji su nama kao narodu, i nama kao generaciji malo strani.
Ako ceo svoj zivot zivis u sredini u kojoj niko ni za zivu glavu nece ni da pokusa da prepisuje na pismenom zadatku u skoli,
nego ces radije da dobijes slabu ocenu, ali da znas da je to zaista tvoj rezultat (kao sto je to bila protestantska Amerika
u vremenima pre i posle WW II), ako vidis da su svi oko tebe na pozicijama koje su zasluzili objektivno, trudom, zalaganjem,
kvalitetom, ako je kompletan stav ogromne vecine populacije da zivot shvata ozbiljno i da ga zivi 100% istinito, onda ti ni
u malom mozgu nije da zapravo jedes g*vna sa ostatkom raje.
Jednostavno, polazis od postavke da svi rade svoj deo price najcestitije sto se moze, i ako na svakom koraku vidis da ljudi
svoj odnos prema kolektivnom brizljivo odrzavaju u granicama korektnosti, onda ti i ne pada napamet da zapravo sa ostalima
oko sebe zapravo jedes g*vna. Prostom ekstrapolacijom (koja naravno, ne mora da bude tacna) lako dodjes do zakljucka da
mora biti da i ljudi u vrhovima politike koji se bave spoljnom politikom imaju strasno dobar razlog da zemlju pozovu u rat.
Ne zaboravi, to su vremena kad postoji veliki zli protivnik olicen u komunizmu, sto u svakodnevni zivot prosecne porodice unosi
prilicnu dozu pritiska, teskobe, i neizvesnosti ('sta ako pocne nuklearni rat?'). Kao sto smo mi imali akcije 'nista nas ne sme
iznenaditi', tako su se odrzavale i ovde na neki slican nacin (atomska sklonista itd).
U takvim situacijama zaista treba biti poseban pa a)shvatiti da rat nema onaj smisao koji mi poturaju, b) reci to jasno i glasno,
c) uraditi nesto na tu temu.
Generacija oko WW II nije imala mnogo dilema - Hitler i nacisti su ostavljali vrlo malo prostora za moralne sumnje bilo kakve vrste,
i onda je bilo sasvim prirodno uraditi sve da doprineses na svoj nacin opstem cilju.
Posto je u esenciji americkog duha teznja za istinom i slobodom, pre ili kasnije je sistem zavaravanja morao da pukne. Poceo
je nesto ranije kod onih koji stvarno nisu imali dalje gde (crnci), sa Martin Luther King-om, tako da he hippie pokret samo nastavio
trend u milion drugih pravaca.