Citat:
ton_majstor: Ja mislim da sam ga se plašio do zadnje uloge! Toliko je realan!
Setimo se Ilije Pjevca.
Citat:
Inače, naša glumačka škola... bilo koja... svake godine ispljune nekoliko desetaka mediokriteta i šmiranata, kao i netalentovanih ćerki i sinova poznatih (čast izuzecima), a pravi, prirodni TALENTI crkavaju po provinciji i neafirmisani.
Zato me je tesko i naterati da pogledam bilo koji noviji domaci film. Jednostavno ne mogu da
gledam kako glumci "glume" tako sto izrecituju svoj deo texta i to lose, na nacin koji nikada
necete cuti u realnosti, nigde. E, bre, nije to samo citanje onog sto je neko napisao (kvalitet
napisanog takodje rapidno opada). Onda tek krece strahota kad se u dijalogu nadju glumac
i "glumac" gde je jedan zaista lik iz scenarija, a drugi je vezan za svoj lik samo onim slovcima
sto pisu na kraju filma. Na glumcu mora da se vidi da "oseca" ono sto se desava oko njega i
da su njegovi pokreti/polozaj tela/izrazi/ton rezultat stanja/emocija njegovog lika (kad ovo
nekom objasnjavam, uvek ga uputim da pogleda Zlog Porucnika).
Pogledajte onu seriju na pinku (Mjesoviti brak, tako nesto). U svakoj sceni gde Mima Karadzic
(koji inace vuce celu seriju koju sve vise izbegavam i u zadnje vreme retko kad gledam) govori
sa "mladim talentima" (cast izuzecima) tacno se vidi ono o cemu sam govorio.
Citat:
Kusturica mi je svojevremeno rekao da je Srđan Todorović bolji glumac od oca, Bore. To smatram za neistinu, ali ne zato što je Bora bolji, nego zato što Srđan NIJE imao očeve uloge (mislim na kvalitet i dubinu). Igrati kretena je lako, a Srđan Dragojević baš ume da upropasti dobre glumce.
Ovo je nesto najtacnije sto sam ikada procitao na es-u.
E, ovo je sve skroz offtopic, ali sad sam malo popizdeo citajuci ovo napisano. Mislio sam da
ovo ne postujem ovde, al moram, pa nek brisu ako im se brise. :)
Mass murder ain’t just painless,
Now we’ve made it cute.
The Church Of The Holy Transistor