@NN
Ja to nisam zakljucio :). Prema tome...
lepo je imati ljude koji rade i stvaraju, ali i imati organizovanu drzavu (ono sto se kod nas naziva " funkcionisanje institucija"), sa ciljem da usmeri ljude (koji zele vise) da stvaraju dobit i sebi, ali i drzavi i celom drustvu, na legalan nacin - regulisan zakonima. Medjutim, korupcija je upravo suprotna... stvara se dobit pojedincu, bez prave konkurencije, izvan zakona, a firme koje zaista rade posteno - propadaju... ili pojedinci ne mogu da nadju posao, pa pale u inostranstvo. Sto opet zemlju kosta neverovatno mnogo - jer uskoro niko nece znati kako da napravi srafciger a ne neku slozeniju masinu ili da organizuje proizvodnju i rukovodi preduzecem...
Treba samo pogledati kavi buzdovani zavrsavaju Medicinu i postaju lekari u privatnim ordinacijama svojih roditelja, e to je problem ove korupcije u skolstvu... sutra ce takav da odlucuje o necemu sto ce imati uticaja na mnogo vise ljudi, od recimo, jednog pacijenta (postace ministar ili sl.)... ili ce postati korumpirani sudija/pa ce ga, recimo DB, ucenjivati jer zna kako je zavrsio Fax, i tako u krug... ruka ruku mije...
Citat:
Čitave generacije najboljih studenata i dalje beže iz zemlje
Najbolji diplomci sa Elektrotehničkog, Mašinskog, Arhitektonskog i Fakulteta organizacionih nauka u Beogradu i dalje odlaze iz zemlje. Samo je sa Elektrotehničkog fakulteta gotovo cela jedna generacija odličnih studenata prošle godine krenula trbuhom za kruhom. Od oko 80 diplomaca koji su završili ovaj fakultet u poslednje tri godine sa prosekom većim od devet, oni koji su ostali u Srbiji mogu se izbrojati na prste jedne ruke, a i oni traže način da odu odavde.
Gostujući pre nekoliko dana u redakciji „Blica“, Veselin Jevrosimović, vlasnik „Komtrejda“, požalio se da je tražeći spisak najboljih studenata koji su diplomirali prošle godine na Elektrotehničkom fakultetu, a koje je planirao da zaposli u svojoj firmi, saznao da su skoro svi otišli ili se spremaju da odu u inostranstvo. Vlasnik „Komtrejda“ u prvi mah nije poverovao svojim saradnicima pa je inženjere telefonom krenuo da poziva sam.
Rezultat je bio poražavajući - praktično samo dvojica još nisu stigla da odu iz Srbije. U pitanju su odlični studenti (prosek iznad devet) i takvih je 84 diplomiralo na Elektrotehničkom fakultetu od januara 2004. do januara 2007. godine.
Prema podacima koje ima ovaj fakultet od 15.000 studenata koliko ih je diplomiralo od 1947. godine do sada, njih 5.000 je otišlo iz zemlje.
- Imamo podatke da je jedna trećina naših diplomaca otišla iz Srbije. Najviše su odlazili u Ameriku, SAD i Australiju, ali i u zemlje zapadne Evrope, gde je njihova diploma priznata i veoma cenjena. Oni su jednostavno išli tamo gde im je nuđena sigurnost i mogućnost da se bave onim za šta su se školovali bez straha za svoju budućnost. Poslednjih pet godina situacija se, ipak, malo promenila, pa inženjeri elektrotehnike uspevaju i kod nas da nađu dobar posao - kaže za „Blic“ Ivan Jovanov, student prodekan na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu.
Naš sagovornik ističe da je stručnost koju su potvrdile generacije naših studenata tehničkih fakulteta jedan od razloga što su ih na Zapadu dočekivali raširenih ruku.
- Naši tehnički fakulteti bili su mešavina tvrde ruske i nemačke škole koja se pokazala kao dosta dobra, a njima je bilo isplativije da „uvoze“ naše inženjere nego da ih sami školuju - kaže Jovanov.
Boban Stefanović, koji je pre dve godine diplomirao na ETF-u sa visokim prosekom, uspeo je odmah da se zaposli i prvobitno je planirao da ostane u Srbiji.
- I kod nas ima posla za inženjere elektrotehnike. Tačno je da sam odmah dobio posao, ali sam bio jako malo plaćen. Zato planiram da ovde ostanem još godinu, najviše dve dok ne steknem dovoljno iskustva. Posle toga ću potražiti posao negde u Evropi. Najbolji iz moje generacije leteli su odavde dan pošto su diplomirali. Čuo sam da sada dobro žive u Americi, Kanadi, Nemačkoj... Neki su dobijali stipendije za postdiplomske studije na najboljim svetskim univerzitetima. Verovao sam da ovde može da mi bude dobro, ali nije tako. I zato i ja odlazim - kaže za „Blic“ Boban Stefanović.
Do 2003. u inostranstvo je odlazio i veliki broj najboljih diplomaca sa Fakulteta organizacionih nauka u Beogradu. Milan Martić, prodekan za nastavu na FON-u, kaže da su najbolji odlazili, jer u Srbiji nisu mogli da nađu posao, a s druge strane, diploma tog fakulteta garantovala im je odličnu prohodnost na Zapadu.
- Ipak, poslednje dve godine manje od deset odsto naših studenata, koji su diplomirali sa prosečnom ocenom devet i više, odlučuje da odu iz zemlje. Razlog tome jeste to što uspevaju da nađu dobro plaćen posao u Srbiji i da u startu imaju plate 700-800 evra. U poslednjih godinu dana osam naših najboljih studenata zaposlilo se u SAP-u, gde imaju odlične uslove za rad - kaže Milan Martić.
Miloš Nedeljković, dekan Mašinskog fakulteta u Beogradu, kaže da nemaju tačne podatke o broju njihovih diplomaca koji su otišli u inostranstvo.
- Sigurno je da su najviše odlazili od početka devedesetih do 2000. Tu nema pravila jer nisu odlazili samo najbolji, već svi koji su mogli da se snađu i nađu posao. Najviše naših studenata ima u Kanadi, Americi, Australiji, ali i u Nemačkoj. Školovali smo dobre kadrove koji su se odlično pokazali u svetu. Neki od najboljih studenata zaposlili su se na našem fakultetu, a neki u dobrostojećim domaćim firmama, ali tu se i dalje suočavaju sa problemom niskih plata, nemogućnosti da dobiju stan... Ipak, mislim da poslednje tri-četiri godine manje odlaze - kaže za „Blic“ Miloš Nedeljković.
V. Nedeljković
Nikad se neću vratiti
Zoran Petrović, inženjer elektrotehnike, otišao je u Kanadu 1993. godine nakon što je diplomirao sa prosekom 9,00. Zaposlio se u uspešnoj firmi koja ima predstavništva na svim kontinentima, putuje, kupio je kuću u Torontu, pomaže roditeljima u Srbiji i uspeva, kaže, da svake druge godine dođe da vidi porodicu i prijatelje.
- Deca su zadovoljna, Srbiju retko pominju, njihov život je ovde. Suprugu i mene povremeno napadne nostalgija, obično pred praznike. Onda se setim poniženja koje je moja porodica trpela početkom devedesetih, čekanja u redovima, nemaštine, straha... I tada sam siguran da se nikada neću vratiti - priča za „Blic“ Zoran Petrović.
Naravno, ovi sa 9+, sigurno nisu mogli sve da kupe... kupuju se 6,7, 8... znaci oni koji zaista zele da budu prvi u nekoj oblasti - pre ili kasnije shvate "trzisne zakone" u Srbiji - Bitno je koga znas, ko ti je tata, u kojoj si stranci, koliko si spreman da platis... prema tome, saberu dva i dva, uzmu pasos i odu da zive negde gde se njihov rad ceni... cela zemlja gubi. A uzrok tome, je izmedju ostalog, i korupcija na svim nivoima koja onemogucava normalno funkcionisanje drustva (zdravstvo, skolstvo, pravosudje, trgovinski sud, policija...).
[Ovu poruku je menjao Eric Wynn dana 26.02.2007. u 13:54 GMT+1]
A što trčiš kad je zeleno?