Nesh-co
Član broj: 28977 Poruke: 544
|
Pozdrav svima,
u onom starom folderu razno u materijalima za učenje Norveškog dodao sam ispitna pitanja za NP2 i NP3 iz 2008. godine. Nije neki kvalitet, ali je "original" još gori, ovo i liči tu i tamo na nešto.
Pre neki dan je ugašen sajt na kom je bio izvesni "Bildordbok", slikovnica (Jos uvek stoji link na sajtu Sage).
Korisna fleš web stranica, a ja nisam našao vremena da je konvertujem u PDF ili neki sličan format i odštampam "kao prvu pomoć", ali sam uspeo da nađem ekvivalent, koji pored Norveškog ima i dosta drugih jezika, pa sam odvojio vremena da to pretvorim u elektronski format dok i on nije ugašen.
Elektronska verzija pogodna za štampu se nalazi ovde, a ista stvar samo lošijeg kvaliteta (ali manje veličine) se nalazi ovde.
Sve pobrojano se ustvari nalazi u ovom folderu.
Što se tiče slanja papira, dobijanja posla, nalaženja stana itd, da ne bi sada odgovarao svakom ponaosob, napraviću malu rekapitulaciju toga šta smo mi radili svo ovo vreme:
1. Supruga je učila jezik nekih godinu i po dana. Ovo nije isto kao kad uči neko ko nije u braku i nema dece. Ona je pored učenja bila zadužena za troje dece od kojih je jedno bilo beba od godinu dana kad smo ušli u ovu priču. Za ovo vreme bi neko slobodan to sigurno mnogo bolje naučio.
2. Poslali smo papire na autorizaciju i dobili ih za ravno 3 meseca. Dakle, helsefagarbeider autorizacija.
3. Uveče pre spavanja ili kad vreme dozvoli gledanje Norveških filmova i serija.
4. Kontaktirao sam svog dugogodišnjeg prijatelja iz Norveške (Norvežanina) i zamolio ga da mi bude referenca (inače nije medicinar već zamenik gradonačelnika jedne Opštine u Nordalandu). On je prihvatio.
5. Kontaktirao sam jednu našu prijateljicu iz mog rodnog grada i zamolio je takođe da mi bude referenca (ona jeste iz struke) i da mi pomogne oko logistike i sl. stvari. Ona je prihvatila. Kupila mi je karticu koju je ubacila u poseban telefon i javljala se (kad god je mogla), a kad nije, slala mi je brojeve, pa smo mi kontaktirali ljude. Takođe mi je dozvolila da koristim njenu adresu i stavim je na CV. Da Vam ne pričam koliko znače te naizgled sitnice, a ustvari su strašno velika usluga.
6. Spremio sam tekst CV-a i Molbe, koji su pregledali što profesori (njih nekoliko) Norveškog, što pravi Norvežani. Sve sam korigovao kako mi je naloženo, a poslednja reč je bila gospodina Norvežanina iz tačke 4. koji je u svojoj komuni zadužen i za kadrovska pitanja, pa zna o čemu govori.
On mi je sugerisao recimo, da pored svake stavke iz polja Obrazovanje i Radno iskustvo (imamo nekih desetak stavki ukupno) stavimo na kraju stavke oznake za prilog: Vedlegg Nr.01, Vedlegg Nr.02, Vedlegg Nr.03.... i da priloge imenujem isto tako. To sam i uradio i baš mi se sviđala ideja. Jednostavno, pregledno i efektno. Ja sam čak dodao u Sladjanin google drive sve te priloge, a link do njega stavio u zaglavlju CV-a, on mi je sugerisao da to izbacim, ja sam izbacio.
Takodje mi je sugerisao da izbacim iz jezika Bosanski, Hrvatski... i ja sam to izbacio.
7. Angažovao sam mog druga iz Prokuplja koji je studirao dizajn u Londonu da mi dizajnira CV i Molbu, sa jedinim zahtevom da ne bude previše nakinđurena i da proba da je uradi što jednostavnije i "pitkije" za oko. Po mom mišljenju, on je to uradio odlično. Da nisam imao njega, budite sigurni da bi potražio nekog ko to zna da radi dobro. Da napomenem, da s vremena na vreme uradim neke stvari i neke pripreme, ali prosto nisam hteo da ni ovu naizgled trivijalnu stvar prepustim slučaju.
8. Angažovao sam čoveka da mi dizajnira takođe jednostavan i efektan sajt sa svim stavkama koje treba da ima jedan lični sajt. Napravili smo formu, zakupio sam domen www.sestra.rs (trudio sam se da ime bude što jednostavnije i lakše za pamćenje), a i ozbiljnije, jer i sam zakup odnosno plaćen domen govori o ozbiljnosti i namerama. U međuvremenu smo već krenuli sa slanjem molbi opštinama i aplikacija na konkretne poslove i sve se zahuktalo (a taj čovek je dobio posao i otputovao za Ameriku), tako da je sajt ostao nedovršen. Kakogod, mislim da sam trebao ranije da pokrenem priču oko sajta, ali šta je tu je, završiću ga sigurno, sad za sad je mrtvo slovo na papiru i sajt kao takav nije participirao, ali sam siguran da značajno povećava šansu.
9. Igrom slučaja imam jako dobar fotoaparat, pa sam imao seansu sa suprugom na temu slika za CV i posle mnogo presvlačenja, šminkanja od mnogo desetina fotografija izabrali smo najbolju, ja sam je doterao i ulickao i ubacio u CV, a istu sliku sam koristio i kada elektronska šema kod aplikacija ima mogućnost da se doda fotografija. Da nisam imao aparat i mogućnosti, angažovao bi nekog pro fotografa ili jednog mog druga koji je isto pro, ali sigurno da jednu tako važnu stvar kao što je fotografija ne bi tek tako "otaljao".
10. Počeo sam da šaljem mejlove na adrese svih 429 opština. Napravio sam šablon u mom meil klijentu, sa tekstom koji su mi opet pregledali isti oni koji su mi pregledali CV i molbu, kompletna ekipa, a u priloge sam stavljao CV, molbu, diplomu (zalepio sam diplomu i njen prevod jedno pored drugog) i autorizaciju.
Kada na sajtu opštine pronađem ledera za zdravstvo, samo izmenim prezime i obratim se lično, recimo: "Kjære fru Stoltenberg, ", a za svaki slučaj u Cc stavim i zvaničnu adresu opštine, recimo: [email protected]. Sve to 429 puta. Da napomenem da sam u nekim slučajevima totalno promašivao ljude zadužene za kadrovska pitanja i odgovarali su mi da će proslediti kome treba. Negde je osoba zadužena za kadrovska pitanja helse leder, negde avdelingsleder, negde je personalsjef, a to sve zavisi od unutrašnje organizacije. Kada nisam mogao da pronađem ko je ta osoba, išao sam na neki konkurs za zdravstvo u toj Opštini, bilo koji, i tu nalazio osobe zadužene za neke konkurse, odnosno informacije o konkursu i njima slao molbe. U mnogo slučajeva je bilo "overkill" slati molbe za posao lederu za zdravstvo, jer je on ustvari zadužen za mnogo globalniju stvar nego što je samo kadrovsko pitanje u zdravstvu. Adekvatnije je bilo poslati nekom nižeg ranga i njemu "podići" sa: Kjaere her/fru Dagmar... a za svaki slučaj u Cc stavljati i zvanični meil opštine.
11. Pored ovih meilova, slao sam aplikacije i na sve aktuelne konkurse. U početku na sve moguće i ispod 80% a nakon nekog vremena, samo na one odgovarajuće. Već sam objasnio kako sam si pomogo sa programom FastPaste kako ne bi kljucao jednu te istu stvar svaki put kada se pojavi ista šema.
90% ili više povratnih informacija je bilo da:
- moram da apliciram na veb sajtu opštine preko elektronske šeme,
- neki su me obaveštavali da su prosledili molbu osobi zaduženoj za zdravstvo/kadrove
- neki da su zaveli molbu i da ce me imati u vidu itd.
Uglavnom, bilo je 4 veoma ozbiljne ponude, tri sa 100% stillinga i jedan sa 80-100% Uglavnom zamene, sa mogućnošću produžetka. Sve su bile južnije od Bergena.
Uglavnom je taj neko zvao broj u Norveškoj, a naša drugarica davala broj u Srbiji, jer smo kao trenutno u Srbiji. Ovi najuporniji su zvali (već pomenuti) na naš broj ovde i prvi razgovor je trajao više od pola sata. Ponuda je bila 100% 3 meseca, posle se ispostavilo da će nam dati 6 meseci, jer je kao bila zadovoljna razgovorom itd. Plus nam je dala kontakt sa našom ženom koja odlazi iz tog doma jer je dobila fast u Akeršusu ili tako nekako i ispostavilo se da je moj mnogo dobar drug njihov kućni prijatelj i da njen muž roni zajedno sa njim, znaju se ceo život, iz malog su grada u Vojvodini :) Dakle, slučajnost kao suza. Usput budi rečeno, žena je legenda i veoma je dobar čovek pre svega. Ponudila je čak da ona bude ta, ako nam treba, da nam preda dokumenta itd. Mi smo to već organizovali pa smo joj se zahvalili, ali igrom slučaja opet, ona odlazi negde pred kraj aprila iz tog stana, a Sladjana dolazi u Norvešku 17. aprila, a počinje da radi 1. maja. Ona je pričala sa gazdom, mi smo gazdu čuli preko skype-a i dogovorili cenu i ostalo.
To je priča u vezi stana. Nema tu ništa više i ništa manje. Više sreće nego pameti.
Imali smo desetak poziva za intervju posle konkursa, mi smo na to odgovarali da nismo trenutno u No i da bi bilo dobro ako može preko skype-a da pričamo, ali su nas svi odbili i nismo imali ni jedan intervju na taj način, s tim što su neki posle odbijanja tražili da se javimo i obavimo razgovor kada se vratimo u Norvešku.
Čak mi je i ovaj prijatelj pronašao posao od nekih 80%. 60% noć i 20% ne znam čega ali tog kviska smo ostavili za ne daj Bože, jer se to desilo posle ove ponude iz Kongsberga, ali je psihički rasterećujuće znati da ima i te mogućnosti. Propuštamo je, ali za jedno se mora odlučiti, ne može se na dve stolice.
Šta je presudilo, nemam pojma, verovatno od svega po malo. Možda puka sreća, mada poznavajući moje relacije sa srećom, teško da je samo to u pitanju.
Naš problem je što nekako "zabašurimo" to u glavi i ignorišemo detalje koji su u ovom slučaju sve, jer ono što ste Vi, to je Vaš CV, molba, aplikacije... odnosno marketing na kom radite. Možda je neko drugi bolji proizvod, ali niko ne zna za njega.
Kada se pojavite na vratima, onda je to potpuno druga stvar i tu je mnogo toga jasno, a kada to radite "na daljinski" onda treba da u glavi napravite sliku kako to nekom Norvežaninu/Norvežanki izgleda. Koliko parametara uzmete u obzir (hitnost, lokacija, pol ledera, izgled ledera...) toliko ćete ispravniju odluku doneti. Svakog ledera sam pokušao da nađem na facebooku i većinu sam uspeo. Ovo sam počeo da radim jer za mnoge nisam mogao da provalim kog su pola, a posle mi ušlo u naviku :) i mogu Vam reći da može da bude jako korisno u tom smislu, što možete obraćanje da prilagodite osobi (u zavisnosti da li je starija/mlađa osoba, muško/žensko, udata/neudata, ima decu/nema decu.... :) Možda zvuči DB-ovski, ali to je ono što svi mi radimo u "normalnom" životu kako bi pre svega doneli nekakav sud o nekome ko na neki način ulazi u Vaš život, a pre svega da bi znali sa kim imate posla. Na taj način ćete se pravilno postaviti i najverovatnije doneti ispravnije odluke.
Dakle, ako sada moram da rezimiram, a izbegavam koliko mogu :) da rezmiram:
Gledajte da Vam CV i Molba blistaju u svakom smislu, jer to ste Vi, a ne ono što zapravo jeste. Koliko god to lickanje izgledalo kao prevara, ustvari nije tako. Ako ste sve to napravili kako treba, VI ste ga napravili, ili angažovali nekog, odnosno znali nekog ko zna (a i to je kvalitet), uložili neko vreme i trud i to govori o tome da ste snalažljivi, da imate ukusa, da ste vredni ili da pak nemate sve to.
Ima ljudi koji su ultra srećni, koji prosto za šta god se uhvate profitiraju, ali ja se ne bih previše oslanjao na to.
Verovatno sam nešto ispustio, ali generalno to je ono što smo mi radili.
Da li je ispravno, ne znam, videćemo uskoro. Tek predstoji "mačevanje" za ostanak. Ako ne "srede" i helsefagarbeidere, kao što su sykepleiere.
Pozdrav!
|