milanche San Francisco
Član broj: 2447 Poruke: 1200 *.hsd1.ca.comcast.net.
|
Vule prijatelju,
ovako nekako ide jedno moje malo iskustvo sa Srbijom (ovih novijih vremena, onu staru znam ali od pre mnogo godina).
Nekim sticajem okolnosti (stariji clan sire porodice je preziveo tezak srcani udar sa teskim posledicama, pa ga je trebalo
smestiti u bolnicu i organizovati mnogo toga) pre skoro godinu dana se obretem u Beogradu, gde sam rodjen, odrastao i
znam gomilu raje (koja je sada mahom na vrlo jakim mestima - bitno za kasniji deo price).
Posto spadam u onu ekipu koju si pomenuo (koji mogu da rade odakle god hoce), pokusao sam da aranziram radni ambijent
za neka tri meseca, sto je podrazumevalo naravno, uvodjenje brzog interneta.
Elem, neka tri dana po dolasku, posto sam se izljubio sa rodbinom, casicama rakije i sa burekom, lepo spakujem svog oca u
taxi, i krenemo da munjevito obavimo sve sto treba da bi nam uveli kablovski TV a sa njime i kablovski internet. Jer, vremena
nemam, klijenti cekaju, posao mora da ide, bez obzira gde sam. Odemo lepo u ofis u Kralja Petra, i lepo porazgovaramo o detaljima,
objasnimo sta nam treba, cale lepo da sve identifikacije koje trebaju. Kad moze da bude gotovo ?
- 15 dana za procenu tehnickih mogucnosti.
- ???? Cekajte, znamo sigurno da obe zgrade do nas imaju vase instalacije, tako da sigurno ne treba 15 dana.
- Zalim, takva je procedura.
Hebi ga, srecom kod supruginih vec imaju uveden kablovski internet, tako da mogu da pricekam tih 15 dana.
Prodje 15, 16, 18 dana. Pozovem ih da pitam dokle su stigli. "Molim vas, ne morate da nas proveravate, mi cemo vas zvati
kad nesto saznamo konkretnije" - glasom i intonacijom kojim se ljudi obicno salju u materinu.
Dignem polako ruke od cele price, odsetam do Neobee-ja i dobijem ADSL (ovde cu da stanem, jer tek tu ima prica da cujes).
Uglavnom, kad je doslo vreme da uplatim novu kvotu za suprugin racun, prosetam do SBB ofisa da to obavim i iskoristim
priliku da ih pitam dokle su stigli sa procenom tehnickih mogucnosti.
- Pa zar vas jos niko nije zvao ? Pre deset dana (sto mu dodje 25 dana od podnetog zahteva) su procenili da imate mogucnost.
- Ne, nije me niko zvao. U redu, posto ima mogucnosti, sta sada treba da se uradi ?
- Treba da uplatite XYZ dinara (secam se, ekvivalenat od oko 100 evra, 150 USD tada) i da sacekate minimum 45 dana.
Ovim slepcima znaci treba da poverim svojih 150 USD na beskamatno cuvanje na metar i po dana, i da se time kvalifikujem za
kockanje sa dobijenim kvalitetom i sa vremenom za koje ce se smilovati da mi uvedu nesto sto sam se zatrcao da im platim
unapred ???.
FYI - Ameriku ne pokrece benzin nego vreme koje postuju iznad svega.
Tu sam mirno udahnuo vazduh i pomislio na zmajeve koji ti u truloj USA za pola dana uvedu a) cable TV, b) cable internet, c)
VOIP phone service i pritom ti naglase (uz neki 'sorry' prizvuk) da se instalacija placa 25 USD. Pritom ih ne mrzi da se popnu na
banderu, zarone u podrum, i sve drugo sto treba.
Lepo sam se zahvalio i rekao da cu sigurno doci neki dan kasnije, i odgegam napolje. U trenutku kad sam izasao napolje, navrsio
se prvi od tri meseca koje sam planirao da provedem i za koje sam imao mnogo dobrih planova.
Posto nisam u Beograd dosao direktno sa Marsa u svojoj 40-i-kojoj godini, znam da to ide mnogo brze, samo uz odgovarajuce
podmazivanje bitnih srafova. U redu, platice se, samo mi nije jasno, zasto lepo srpski ne kazu koliko kosta ta usluga kad ti se zuri ?
Da li cak i kad hoces da platis koliko god traze moras da budes maltretiran ???
Da dovrsim pricu o Neobee-ju.
Zasto sam osvanuo kod njih ?
Zato sto su jedini koji su davali Ethernet modem na koji moze da se nakaci router. Svi drugi su me silovali sa USB modemom.
(..."Zasto insistirate na router-u ?"...). Najbolji su bili ipak momci na koje su me uputili koji su u svojoj standardnoj ponudi imali
2-Wire modeme sa ethernet prikljuckom, ali za koje nisu imali ispravljace ??? Jbt, dobili su first-class modem iz daleke Kalifornije, a
nemogu da nadju par ljudi da im skocka napajanje, ili da ga jednostavno kupe na kilo od Kineza ???
Odprilike je sve radilo, medjutim do tacke kad su primetili da me nema (skoknuo sam nazad na dve nedelje da obavim neke formalnosti),
i kad su me prekacili na /dev/null ili neki drugi ekvivalenat crne rupe.
Srecna okolnost je sto na bitnim mestima po Telekom-u i drugde imam raju iz generacije, koja je jednim telefonskim pozivom mogla da
resi apsolutno svaki problem sa instalacijama. Ujedno, ta sitnica je bila i izvor beskrajne zabave zbog ogromnog broja uhvacenih lazi.
Elem, objasnjenje zasto mi odjedamput ne radi ADSL modem - "Telekom je na vasoj lokaciji zamenio instalacije, pa su nasi modemi sada
nekompatibilni" - dok sam na liniji, cale obrce prijatelje u Telekomu i saznaje da ta prica nema veze sa zivotom. Zamolim tog prijatelja da ih
pozove, sto je on i uradio, posle cega zovem ja ponovo. Pocinje Cirque Du Soleil - trostruki salto unazad, uz besprekorno prizemljenje,
posle kojeg sleduje parterna gimnastika sa uvijanjima tipa kisne gliste na suvom trotoaru - kompletno druga prica zasto su nastali problemi,
...
i kroz 20 minuta sve je u najboljem redu. Modem je cudesno proradio, dobra vila je prosla preko instalacija, osujetila kletvu zlog Telekoma,
vratila prikljucke natrag u prvobitno stanje.... Moram da priznam da su, bez obzira na sve momci simpaticni, prijatni u ophodjenu, ima ih koji
hoce da pomognu.
Uzevsi sve u obzir, svakodnevna praksa u bazicnim uslugama i servisima vezanim za tehnologiju je jedno tesko majmunisanje, sitno potkradanje,
i ostalo iz hohstaplerskog repertoara, koje energiju nekoga ko pokusa da se instalira i zaprimi neumitno ubija i obara na nistavilo.
Iako je boravak bio jedno ogromno punjenje baterija (susret sa gomilom raje, prijatelja, rodjaka, komsija,...i to na duze, bez trke), u poslovnom
smislu, boravak u Srbiji je jos uvek avantura koja nema gotovo nikakvog smisla.
|