Citat:
Ivan Dimkovic:
Ko je rekao da je prihvatljivo?
Ovo je najklasicnija zamena teza - neprihvatljivo je i jedno i drugo, a jasno je da drzava iz cistog ekonomskog interesa i sopstvene nesposobnosti nije u stanju da uradi nista sa Pancevom.
Da li to i malo opravdava pusenje na nedozvoljenim mestima - ne bih rekao :)
NIje zamena teza, za državu je baš prihvatljivo trovanje Pančeva, kao i trovanje kraj puteva, jer da je drugačije zabranili bi to zakonom, kao i pušenje.
Ili ako baš želiš drugačije, za državu je prihvatljivo i trovanje stanovništva alkoholom, jer isti ne zabranjuju, a takođe konzumenti ugrožavaju okolinu(saobraćaj, nasilje u porodici itd). Što je zanimljivo, u tom slučaju se sankcionišu posledice nastale uzimanjem alkohola, (oduzme se dozvola. ide se u zatvor za saobraćajni prekršaj), dok se uzrok toleriše. Kod pušenja se sankcionišu uzroci, iako niko ne može dokazati da je dobio rak od cigarete koju sam npr. ja popušio u kafeu.
Sa druge strane ne ostavlja se mogućnost izbora, znači ukoliko ja želim da idem u zadimljen bar, ne mogu, jer je zakonom zabranjeno postojanje istih. Ja se uopšte ne bih bunio da je ostavljena mogućnost izbora vlasnicima kafića, pa ko voli neka radi u dimu, a ko nije za tu varijantu neka otvori bar za nepušače.
Pa neka tržište presudi. :)
Samo mislim da zabrana tog tipa nije način za borbu protiv pušenja, nego edukacija, a kako se te zabrane ionako ne poštuju, tj. postoje reda radi, mislim da im svrha uopšte nije borba protiv pušenja, nego nešto drugo.
Citat:
I dok je jako tesko naci direktnu vezu avionskog biznisa i bilo kakve bolesti na siroj populaciji, u slucaju cigareta dokaza ima na milione (umrlih od kancera) i ti dokazi postoje vec decenijama - prema tome, svako ce naravno pre reagovati na necemu sto je:
a) Stetnije za zdravlje
b) Cije su posledice ukidanja daleko manje
A pogodi sta je to :)
Rak kože je veza između rasturenog ozonskog omotača i bolesti, a ne avionskog biznisa i bolesti. Avionski biznis utiče samo na ozonski omotač. Korelacija nije jednostrana, kao ni kod raka pluća.
Ako bih bio baš licemeran, mogao bih reći da se mene ne tiču poteškoće stanovnika ulice 29. Novembra, ja imam pravo da udišem zdrav vazduh, kao što imam pravo da se sa druge strane trujem duvanom. Jer kao što ja uživam u svojoj potrebi, tako i prosečni stanovnik pomenute ulice uživa u potrebi da npr. parkira automobil ispred zgrade. I svako svakoga ugrožava, ali ja možda moram baš da prođem tom ulicom, a stanovnik ne mora da odlazi u restoran za pušače.
Razlika je ogromna, ulica je javno mesto, trg, imovina grada, i tu je ok nešto zabraniti. Kafana je najčešće privatni posao, tu ne treba puštati državu da previše uređuje. Naročito ne ovakvu državu kakva je Srbija!