Nebojsa Milanovic Pančevo
 SuperModerator Član broj: 16 Poruke: 8691 *.3dnet.co.yu.
|
Juče sam se vratio sa dvodnevnog izleta u Crnu goru čime sam dodatno kompletirao iskustva sa ProCeed-om 2,0 CRDi.
Termin za taj put smo odredili još ranije i potrefilo se da smo odabrali baš ova dva dana kada je bilo 40 stepeni. Nema veze, rekoh, biće to dobro za test u ekstemnim temperaturnim uslovima. Još je gore (zapravo bolje za sam test ) što se dobar deo vožnje odvijao u brdima na preko 1000 m nadmorske visine, gde je zbog razređenog vazduha hlađenje još slabije.
Prva stvar koja pri toliko teškim uslovima pada u oči je temperatura motora. Ona je svo vreme potpuno fiksirana, bilo da se radi o vožnji po velikim usponima i pri razređenom vazduhu, bilo da je u pitanju autoput i brzina oko 200 km/h. Temeperatura motora i karakteristike snage su u svakoj prilici bile potpuno stabilne. Između ostalog to govori da motor ima značajnu rezervu snage i dobar potencijal za čip-tjuning (svetska iskustva govore da se lako diže na skoro 180 KS).
Sledeća izvanredna osobina je ležanje na drumu: Proceed 2,0 CRDi po crnogorskim krivinama i brdima ide kao po šinama. Tvrdo (ne i neudobno) vešanje i 225/45 x 17 Mischelin gume u kombinaciji sa četiri diska, ABS-om i ESP-om omogućavaju veoma brz prolazak kroz krivine, daleko brži od onoga šta mogu "normalni" auti.
Naredna stvar koja oduševljava je snaga klime. U podne na 40 stepeni sa lakoćom u kabini održava 20-21 stepen. To ostvaruje sasvim diskretnim duvanjem ventilatora podešenog na minimalnu brzinu. Kada poželiš da naglo spustiš temperaturu pojačavanje ventilatora (kome se brzina kontinualno podešava) dovodi do "kuljanja" hladnoće čime se pokazuje da je snaga klima daleko veća od one koja je potrebna i za tako ekstremne uslove. Kada bi se sabrala hladnoća iz svih otvora, sigurno je to jače nego solidna kućna 12-tica.
O motoru 2,0 CRDi sam već dosta pisao, u pitanju je vrlo snažna mašina koja omogućava sigurna međuubrzanja i zamor svodi na minimum.
Ubrzanje u četvrtoj, na primer (nije mnogo slabije ni u petoj) od recimo 80 do 140 km/h je zaista impresivno. Elastičnost motora oduševljava. Može se brzo voziti a da se nikada ne pređe 2000 o/min, a ako se odlučiš za agresivno preticanje, to možeš to da činiš praktično bez da pređeš 2500-2600 o/min.
Turbo rupa se slabo oseća, u petoj na primer, sasvim efikasno se može ubrzavati (naravno, ne i obilaziti) već od 1200 o/min. Turbo-lag sam već ranije pominjao, na njega se treba navići. On postoji uvek, ali se ne oseća uvek isto, na režimu max. obrtnog momenta je diskretniji (jasno, zato što tada motor i bez turbine ima solidan momenat). Ako turbo -lag imaš na umu i u preticanje kreneš nešto ranije nego inače, neće te usporavati ni malo. Međutim, ne treba zaboraviti da on može da zasmeta prilikom brze promene stepena prenosa, kada zbog neizbežnog pada obrtaja unosi određeno kašnjenje.
Ta snaga na niskim obrtajima omogućava vrlo malu potrošnju, koja je za ceo put prosečno iznosila ispod 6 l/100 km.
Sviđa mi se što u kabini ima dosta mesta za sitnice, flaše i čaše, kao i što je snaga i kvalitet audio-uređaja na visokom nivou.
Sedišta su udobna, samo na prvi pogled tvrda, ali zapravo čvrsto drže telo i zamor svode na minimum. Prilikom najbržih prolazaka kroz krivine sam poželeo da nasloni osim lumbalnog podešavanja (što je meni lično jako bitno), imaju i jaču bočnu potporu, a time bih i počeo spisak zamerki.
Ne baš tako sitan, za mene neshvatljiv nedostatak je što suvozačko sedište prilikom obaranja i katapult pomeranja napred - nema memoriju za vraćanje nazad. Prilikom češćih ulazaka/izlazaka to ume da nervira jer se sedištu pozicija mora nanovo podešavati.
Sledeća zamerka je zvučna izolacija. Svetski testeri ističu da je motor 2,0 CRDi vrlo tih, sa čim bih se složio, ali njegov zvuk se u kabini ipak čuje. Možda sam ja malo osetljiviji na to, pa mi to više smeta, ali pri recimo putnih 160 km/h umesto fijuka vetra, koji sam očekivao, više sam čuo kako ispod haube zvecka naftarica. Takođe, imam utisak da je zvuk izraženiji na vozačkom sedištu, verovatno zbog toga što komande i instalacija dovode do velikog broja otvora u zidu između haube i kabine čime njegova izolaciona moć slabi.
I poslednja, meni i najvažnija zamerka je ona koju sam ranije već takođe napomenuo: to je snaga farova. Već pogledom na njih od spolja vidi se da nisu jaki, ali pri noćnoj vožnji, naročito u nepoznatim krajevima, to u potpunosti dolazi do izražaja i meni prilično smeta.
Oboreno svetlo još i nekako da prođe, ali dugo je za moj pojam zaista slabo i u nesrazmeri je sa snagom motora i uopšte sposobnostima auta za brzu vožnju. Šteta.
Dodatnu zamerku imam što se Bi-xenon ne može doplatiti, za šta bih se ja sigurno odlučio.
Ovim bih i završio moj pregled utisaka o ovom autu za koji smatram da je napravio prekretnicu u auto-industriji onim šta nudi za svoju cenu koštanja.
|