Citat:
galet@world:
Već sam rekao da se reči "bez obzira" mogu dvojako razumeti što ni ti nisi osporio.
Ako tvrdiš da nisam osporio, evo sad osporavam.
Citat:
galet@world:
A zašto ti insistiraš na tome da ja odgovorim u stilu proročanstava u Delfima
Ne, insistiram na upravo suprotnom: da napišeš odgovor onako kako bi on, po tvom mišljenju, morao da izgleda. Tvrdiš da je jedno obično „Ne“ nezadovoljavajuće — e pa onda pokaži kako bi trebalo.
Citat:
galet@world:
I ja sam od tebe tražio da daš kompletan i
samostalan odgovor na
dodatno pitanje bez pozivanja na to pitanje čak i bez pominjanja tog pitanja, koji
se može razumeti sam za sebe kao tvrdnja i biti nedvosmislen pa to ipak nisi učinio.
Ne mora biti "školski" ali ne sme biti ni dvoznačan.
Nadam se da nećeš da kažeš da je to nemoguće!
Nisam primetio da si to tražio, ali svejedno to činim sada.
Pitanje: Da li u trouglu postoji prav ugao, bez obzira na dužine njegovih stranica?
Moj odgovor: Ne, što pokazuje primer jednakostraničnog trougla.
Odgovor na kakvom ti insistiraš: U trouglu ne postoji uvek prav ugao, što pokazuje primer jednakostraničnog trougla.
Ovde bih istakao nekoliko „sitnica“:
1. Fraza
bez obzira očigledno ne nosi sa sobom dvosmislenost pitanja (ako tvrdiš suprotno, navedi dva različita tumačenja gornjeg pitanja).
2. Prvonavedeni odgovor savršeno je jasan (ako tvrdiš suprotno, navedi šta je ostalo nejasno posle tog odgovora).
3. Odgovor na kakvom ti insistiraš znači potpuno isto što i onaj iznad, ali je za njega potrošeno mnogo više reči (ovde nemaš s čim da se ne složiš, prosto izbroj reči).
4. Fraza
bez obzira iz postavke u odgovoru na kakvom ti insistiraš može se i mora zameniti frazom
uvek. Zaista, zamena je očigledno moguća budući da drugonavedeni odgovor jeste odgovor na postavljeno pitanje; s druge strane, zamena je i obavezna, jer odgovor „U trouglu ne postoji prav ugao, bez obzira na dužine njegovih stranica, što pokazuje primer jednakostraničnog trougla“ očito nije tačan (opet, ako se s nečim ne slažeš, lepo napiši gde sam pogrešio i
kako po tvom mišljenju treba da bude).
Posebno je bitno uporediti prvu i četvrtu stavku: fraza
bez obzira u pitanju nije ni najmanje dvosmislena, ali
u odgovoru je ne valja koristiti.
Evo ti još bolje ilustracije. Ako te ja pitam „Jesi li
nekad bio na Mesecu?“ i ti odgovoriš „Ne“, to je savršeno jasno, bez trunke dvosmislenosti; s druge strane, ako bi hteo da proširiš odgovor tako da bude samostalan, on bi morao glasiti „
Nikad nisam bio na Mesecu“, a ne bi glasio „Nekad nisam bio na Mesecu“. Poenta:
„proširivanje“ odgovora ne radi se tako što prosto prepišeš pitanje i udeneš ne, već se određeni „kvantifikatori“ menjaju. Kad pokušamo da ovaj jezičku zavrzlamu matematički formalizujemo, dobijamo nešto ovakvo:
Pitanje: Da li
?
Moj odgovor: (dakle, za celo gornje tvrđenje stavljam jedno „ne“).
Odgovor na kakvom ti insistiraš: (ovde se ne možeš pozvati na tvrđenje „u paketu“, već moraš celu rečenicu formulisati ispočetka, i
primeti da je pri tom prešlo u ).
Uzimajući sve u obzir, gornji „blok“ na primeru polaznog pitanja izgleda ovako:
Pitanje: Da li se sto isključivo okretanjem oko vertikalne prave koja prolazi kroz centar kvadrata određenog podnožjima nogu može dovesti u stanje da se sa sve četiri noge oslanja na neravni pod, bez obzira u kom delu kafića se nalazi?
Moj odgovor: Ne, što pokazuje primer ravnog poda.
Odgovor na kakvom ti insistiraš: Sto se isključivo okretanjem oko vertikalne prave koja prolazi kroz centar kvadrata određenog podnožjima nogu ne može uvek dovesti u stanje da se sa sve četiri noge oslanja na neravni pod, što pokazuje primer ravnog poda.
E, ovo poslednje je ono za šta sam u prethodnoj poruci rekao da izaziva smeh. Ako tebi to nije smešno već si uveren da je baš tako jedino ispravno, ja tu stvarno ništa ne mogu, živi u kakvom uverenju hoćeš.
Ljubičice crvena, što si plava kô zelena trava.