Problematika kod izolacije podova je "otpornost na sabijanje". Dakle, izolacioni materijal mora da bude takav da maksimalno zadrži svoj oblik, i na značajno veliki pritisak. Zato se kod podova koristi stirodur, ili u novije vreme izuzetno gust stiropor. Staklena vuna, čak i ona najjače presovana (koliko sam ja upućen, a možda i grešim) nije materijal koji može dugotrajno da trpi pritisak, pa se i ne koristi za podove (koliko ja znam)
Ti nnikki imaš problem što ne znaš šta hoćeš, a "to" ne znaš kako da uradiš.
Drastična je razlika u tome da li izoluješ plafonsku ploču - tj. pod tavana kao stambenog prostora, ili tavan kao prazan prostor ispod krova u koji se uđe (možda) jednom u tri godine. Sve je različito.
Već sam ti rekao: ako to nije stambeni prostor - ne treba ti betonska košuljica. Ako jeste, onda je pravljenje neodgovarajuće betonske košuljice čisto bacanje para. Jer ako je ovlaš napraviš, iznad lakog stirporora, tanku i bez armaturne mreže - popucaće i polomiće se posle godinu dana intenzivnog korišćenja i onda si u višekratnom gubitku.
I još jednom:
- Za stambeni prostor: stirodur min 2 cm max 5 cm. preko toga -> najlon, preko najlona -> armaturna mreža 5-tica (otprilike) i onda 3cm (minimum) ili 4cm ili 5 cm (max) betonska košuljica. Pravo, potpuno i trajno rešenje.
- Za tavan: mineralna vuna, onoliko debela koliko para želiš da investiraš (min 5 ili 10 cm a može i 15 cm i 20 cm), a preko toga najlon, i gotova priča. Biće to odlična termoizolacija.
To je to. Ova druga varijanta je naravno mnogo jeftinija, a ako rešiš da pretvaraš tavan u stambeni prostor posle X godina, odradiš pravu izolaciju i košuljicu, a mineralnoj vuni ćeš sigurno naći neku namenu.
Naravno, ako si još danas siguran da će u nekom kratkom roku neko tu sigurno da živi, a finansije nisu problem, odradi kompletan posao.
OTPOR blokadi ulica, OTPOR blokiranom Beogradu, OTPOR blokiranoj Srbiji