Citat:
Uh, ja sam smazem 200g stisnjene za dorucak (ona ti je oko 700) i pola litre jogurta. Dodaj tu burazera - jos toliko, minimum.
Stvarno ne znam ciju to porodicu mozes nahraniti sa 200g sunke?
Pa, ako uzmeš krišku hleba i 200gr suve šunke, onda verovatno ničiju :). Ja sam pričao o sendvičima koji ne podrazumevaju 2 kriške hleba između kojih ćeš natrpati 50gr šunke i time nahraniti člana porodice, već o nešto kaloričnijim sendvičima čije sam sastojke već nabrojao, a pored toga možeš da tutneš još nešto što ti se nađe u frižideru i što će povećati kaloričnu vrednost tog sendviča. Znači uzmeš pola hleba, staviš 50-70gr šunke (ne treba meriti naravno, nego uzmeš otprilike četvrtinu od 200gr), dodaš list kačkavalja, kečap, majonez, senf, pavlaku, kuvana jaja... i takav sendvič je dovoljan da se prosečna odrasla muška osoba najede. Ja recimo kad sam ekstra gladan jedva pojedem taj sendvič, a nije da sam baš mršav :) E sad, ako uzmemo u obzir da ženska osoba i deca u proseku manje jedu od odrasle muške osobe, dolazimo do računice po kojoj se prosečna četvoročlana porodica može fino najesti i da ostane. Ako ti i tvoj burazer ne volite tako natrpane sendviče (ima ljudi koji ne vole), već čisto hleb, šunka jogurt, to znači da ćete uštedeti na ostalim sastojcima, pa vam dođe na isto. Uostalom, ja nisam rekao da se za doručak uvek potroši manje od 500 dinara... neko može da potroši i 1000, pa i više, ali to onda znači dve stvari... ili ta porodica zarađuje osetno više od proseka ili ima druge načine optimizacije. Recimo, jedan dan će potrošiti 1000 dinara za doručak, ali će zatro suta napraviti prženice i potrošiti 50 dinara za doručak, pa kad se izvuče prosek, opet izađe manje od 500 dinara po danu mesečno.
Citat:
E, tu musaku ti kod mene ne bi ni pogledali. Minimalan odnos je 1:1 i samo vise u korist mesa. Mozda smo mi posebni, ali situacija je taka....
Pa dobro, ja tu i dalje ne vidim problem. Ovde važi isto što sam malopre rekao. Ne mora da znači da za ručak ne sme da se potroši više od 1000 dinara... možda ti se nekad jede nešto specijalno, pa potrošiš 1500-2000 za ručak, ali ćeš zato sutra skuvati pasulj koji će da potraje 2-3 dana a koštaće te 300 dinara. Znači, opet kada se izvuče prosek, biće manje od 1000 dinara po danu mesečno. Ja samo pokušavam da kažem da je računica koju je Sopocanac dao i gde prosečna porodica troši minimum 2.000 dinara dnevno na hranu nerealna i uopšte ne oslikava potrebe prosečne porodice. Svakako da ima porodica koje možda i više troše, ali to nije prosek, i ta porodica ili može sebi to da priušti (recimo ima više od dvoje zaposlenih) ili pak pokušava da živi iznad svojih mogućnosti što u praksi ne funkcioniše.
Citat:
Ko te tera da jedes pljesku na zelenjaku, pa jos za veceru (vecera je 500 din po Marko_L-ovoj racunici, rucak 1000 din)?
Ne znam odakle po mojoj računici večera 500 dinara, a ručak 1000. Po mojoj računici i ručak i večera mogu da izađu mnogo manje :) Naravno, ako baš hoćeš, može ručak da te izađe i preko 10.000 dinara, uz pravilan izbor namirnica :)
Citat:
120 dinara za osam jajeta. 100 za viršle, i kolko za senf?
Nisam siguran da razumem pitanje, niti njegovu svrhu, ali jaja i viršle zaista koštaju toliko (može i manje ako kupuješ u nekom megamarketu), a za senf stvarno nemam pojma. Nisam neki ljubitelj istog, koristim ga uglavnom uz viršle ili za sos od pečuraka, tako da jednom godišnje kupim onu veliku bocu i to je to. Pojma nemam koliko tačno košta, jer ovu bocu koju sad koristim kupio sam još u martu mesecu ove godine, a nisam sačuvao račun :)
Citat:
To baš vrhunski sendviči.
Pa probaj, stavi sve navedeno, pa ćušni to u onaj kućni pekač (može i u rernu ako nemaš) na 5-10 minuta, pa javi :)
Citat:
Je li da te pitam, koje su to kvalitetne farmerke za 900 dinara, majica za 400... čoveče šta ti nosiš? Petnaest hiljada za godinu dana, ne večeraš...
Iskreno, ne znam koje su, jer uopšte ne gledam marku, a i da gledam, ne bih znao šta valja jer se u modu ič ne razumem. Gledam da mi se nešto svidi, da mi odgovara veličina i da su dovoljno kvalitetne da ne puknu posle prvog pranja. Pre nekih godinu dana sam kupio 5 pari farmerki na nekom sniženju za 950 din po komadu i evo ih još me služe, nisu pohabane. Imam par trenerki koje uglavnom služe za po kući ili kad idem do prodavnice, ne sećam se više koliko su koštale, jer su kupljene pre 3-4 godine. Kupio sam 2 para cipela za oko 7.000 dinara pretprošle godine i sasvim će lepo poslužiti i ove zime. Jakna kupljena pre dve godine za 3000 dinara i dalje sasvim funkcionalna, a prošle godine sam uzeo još jednu za slične pare. Tih majica po 500 dinara imam barem 20-30 komada + 4-5 malo skupljih, a samo dve-tri su malo pocepane, pa ih koristim kad radim po kući ili ih nosim ispod dukserice. Dukseva isto imam isto toliko, koji su plaćani tako od 300 do 1500 dinara, u prethodne 2-3 godine. I šta znam, ima tu još nekih stvari u ormaru koje retko koristim, košulje pantalone, prsluci + jedno malo skuplje odelo koje sam dobio na poklon + 2-3 para patika. Jedino što redovno kupujem su gaće i čarape. kad se sve sabere i oduzme, u poslednjih 3-4 godine sam potrošio oko 120.000 (ono 15.000 je bilo figurativno rečeno) na garderobu, što u proseku dođe oko 2.500 mesečno, a opet ne idem kao klošar, naprotiv, čak smatram da imam i dosta nepotrebne odeće, što znači da je to moglo da bude i mnogo manje. Uostalom, toliko sam potrošio zato što mogu sebi to da priuštim, jer ipak posao kojim se bavimo verenica i ja, omogućuje nam da zaradimo i više od 2 prosečne plate. Da kojim slučajem radimo oboje za prosečnu platu, bez problema bih mogao da trošim i mnogo manje. Gde se tu uklapa onih 15.000 mesečno za prosečnu porodicu ja stvarno ne znam. Jedino je stvar u tome što mene nije blam da izađem na ulicu bez firmirane odeće, nije me blam da me ljudi vide 2 puta u istoj dukserici ili farmerkama, ne sređujem se kao za svadbu kad idem u prodavnicu... itd.
Ono oko čega se mi izgleda ne razumemo jeste definicija "potrošačke korpe". Potrošačka korpa određuje šta je potrebno da se ne živi baš na ivici egzistencije, ali ne znači ni život iznad iznad proseka. To opet znači da ako na tržištu postoje majice (a postoje) koje koštaju 150-200 dinara, one koje koštaju 400-500 i one koje koštaju preko 1000, nećeš sigurno u potrošačku korpu uvrstiti ove najskuplje, nego ove srednje, a samo ove najeftinije spadaju u egzistenciju. Dakle, moja računica sa majicama od 400-500 dinara se uklapa u to. Isto važi i za sve ostalo, recimo suhomesnate proizvode. Postoje suhomesnati proizvodi (parizeri i salame uglavnom) koji koštaju 150 dinara po kg, imaš one od 400-500 (kvalitetniji parizeri, neke šunke, kobasice...), ali imaš i one od preko 800 dinara (pečenice, čajna kobasica, suvi vrat). Dakle, ne možeš u potrošačku korpu svrstati ove najskuplje, ili recimo sapuni, nećeš sigurno u potrošačku korpu svrstati neutro roberts, nego neki sapun iz budžet klase, itd. To naravno ne znači da neko sa prosečnom platom ne može sebi da priušti pečenicu ili tako nešto skuplje, daleko bilo, naravno da može, ali ne može bez nekih dodatnih optimizacija tipa danas se počastiš pečenicom za doručak, a sutra jedeš prženice ili danas i sutra pečenica za doručak, ali zato za ručak skuvaš pasulj koji će potrajati 2 dana.
Dakle, ja opet ponavljam, sve ovo što pričam ne znači da čovek mora živeti kao robot i imati crvenu lampicu na novčaniku koja mu se upali čim potroši više od 500 dinara za doručak ili večeru, ali neke kalkulacije moraju da postoje. Recimo, danas te baš mrzi da spremaš večeru, a jede ti se pizza od 1.000 dinara. Pa naruči brate ko ti brani, ali to kompenzuješ tako što ćeš sutra napraviti neki jeftiniji ručak. Takve kalkulacije se prave i u mnogo bogatijim zemljama gde je standard mnogo bolji. Jednostavno, i dalje mislim da je potrošačka korpa od preko 70.000 prenaduvana i da se sa dve prosečne plate može sasvim pristojno živeti, pod uslovom da prihvatiš da živiš u skladu sa svojim mogućnostima i ne rasipaš se.
Apropo tog rasipništva, samo jedan primer iz svakodnevnog života. Pre neki dan bio ja sa drugarom u prodavnici, i primetim ja da je njemu kasirka greškom otkucala 2 hleba umesto jednog. Kada sam mu skrenuo pažnju na to, on je mrtav hladan odgovorio "Ma daj, neću da se blaniram za 40 dinara". Nasuprot tome, radio sam skoro projekat za jednu firmu iz Nemačke i greškom im pošaljem pogrešan obračun za 1.5 evro (i rečima jedan i po evro), oni su mi to uredno vratili i zamolili da im pošaljem ispravan obračun. Znači firmi koja vrti ko zna koliko para mesečno nije blam da se cima za 1.5 evro, ali je zato našem građaninu koji, uzgred budi rečeno često kuka na svoju platu, blam da se cima za 40 dinara što mu dođe oko pola evra. To je već rasipništvo.
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti