Pa nekad je bila čast doći u Beograd. Jeste da je i tad bilo indijanaca ali su se oni ili vrlo brzo privikli na grad ili su živeli po Zucama, Krnjačama, Rupčinama, Kaluđericama... Ja npr. nisam rođeni Beograđanin. I pre nego što se moja porodica doselila u mojoj 10. godini života bio sam samo jednom u BG i to kad sam imao neku bolest zbog koje su me poslali na VMA. U to vreme su ljudi imali posla i po manjim mestima pa nisu bili tako pokretljivi da lako idu u veliki grad. Ni studenti nisu svi išli u BG. Znalo se da samo najbolji tu studiraju i tu su dolazili ne samo Srbijanci. Najveći broj Tuzlaka je studirao u BG npr. A u to vreme su bili popularni fakulteti u Sarajevu i Skoplju kao relativno lagani. Moj ćale je kao oficir dobio prekomadnu u BG. A za nju je morao 20 godina da vrlo predano radi, toliko predano da je dobijao silne nagrade, medalje, ordenje i ni jedno prekomadnu od završetka vojne škole u Zagrebu. Beograd je bio bingo, a mnogi su se zadovoljavali da karijeru završe u bilo kom gradu koji ima faks, naravno zbog dece. Sećam se u mom rodnom gradu kako su bili popularni klinci iz Beograda kad dođu kod rođaka. Imali su onaj razvučeni beeeogradski, uvek su bili mangupi, fizički zakržljali u odnosu na nas Brđane, ali drčni. Pa priče kako su vatali dame za dupe po gradu, pa Hi-Tec patike... E kad sam ja došao u Bg, saznao sam da su ti klinci uglavnom bili iz Sopota, Lazarevca, Obrenovca :D
Gde je sad taj Beograd... Da li sam ja odrastao ili se on ofucao...
Bolje džaba ležat nego džaba radit.