Pravite veliku filozofiju oko jako prostih stvari. Dakle, kada prijatelj dođe da ti zatraži nešto na zajam, onda imaš dva izbora, da mu daš ili ne daš. Ako mu daš, obično se podrazumeva da on to treba da ti vrati u istom stanju u kakvom je to nešto dobio. Ako to ne učini, tj. ako ti to nešto vrati u oštećenom stanju, onda kompletna nadoknada štete pada na njega, bez obzira da li je kriv ili ne. Mislim, samim tim što je nešto pozajmio, preuzeo je odgovornost za to nešto. Tako barem ja radim sa svojim prijateljima. Upravo zato i izbegavam da bilo šta nekome pozajmljujem, kao i da ja nešto pozajmljujem od prijatelja. Jedino ako baš moram, ali u tom slučaju, uvek preuzmem punu odgovornost za to i ako se nešto desi, uopšte i ne razmišljam ko treba da pokrije štetu, niti pitam prijatelja koliko treba da mu platim, nego vidim koliko to nešto košta, pa mu ili dam novac ili kupim novo, pa mu odnesem.
Međutim, kada uzmeš novac za nešto, to onda prestaje da bude prijateljska pozajmica i prelazi u sferu biznisa, tj. postaje renta, a u tom slučaju važe neka druga pravila. Dakle, prvo, trebao si sa njim da potpišeš ugovor o renti, u njemu navedeš sve pojedinosti u detalje, tipa ko je za šta odgovoran, ko snosi troškove u slučaju štete, koliko traje renta, koliko to košta, kao i da platiš porez na dobit u iznosu od 20%. Pošto to nisi uradio, u ovom konkretnom slučaju, realno je da se smatra da si u tih 10 evra uračunao i potencijalnu štetu, pa samim tim, taj ako ti je pravi prijatelj, neće ti dati ni dinara za štetu, jer prijateljstvo je prijateljstvo, a biznis je biznis i ta dva ne treba mešati, te ako si ti odlučio da to iznajmljivanje konzole podvedeš pod biznis, realno bi bilo da i on to uradi i pravi se blesav za nadoknadu štete.
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti