svemirski
Član broj: 220762 Poruke: 15
|
Citat: Aha, jes malo sutra. Tako je prije godinu-dvije jedna austrijska politicarka htjela da prosudi o Islamu preko Muhameda pa je postavila pitanje: "Sta ja da mislim o Muhamedu kad je ozenio djevojcicu od 6 godina i prvi put spavao sa njom (prema islamskim izvorima) tek kad je navrsila 10 godina", pa se bila digla tolika frka oko "groznih uvreda za islamski svijet" da joj je pretio ko god je stigao. Ne znam sta je bilo sa njom, valjalo bi provjeriti jeli jos u zivotu.
A objasnjenje muslimanaca je bilo nesto kao: "Ah, vidi se kako ste glupi! Pa to nije bila obicna djevojcica, to je bila prorokova zena. Njemu je Alah poslao dijete da ga guzi, a kad je od Alaha onda je i bogu drago..."
Postoji opći trend da su svi poslanici i dostojni ljudi na ovaj ili onaj način ismijavani.
Donekle je s psihološkog aspekta i razumljivo da oni koji odbacuju poruku to rade odbacivanjem nosioca te poruke. Ako ne možeš napasti poruku, onda počinješ napadati nosioca te poruke. Zato vam treba manje intelektualnih napora i ovu taktiku koriste obično mase.
Napadi na našeg Poslanika su obično kombinacija 3 metode. Priča se izmisli, doda se malo izvrnute istine, malo kulturoloških normi.
Napad na društvene vrijednosti koje su bile prihvatljive u Arabiji 7.stoljeća, ali koje nisu prihvatljive danas u 21 stoljeću. Prosječna osoba nije stručnjak za sociologiju niti historiju. Prosječna osoba misli da su kulturološke norme njene civilizacije jedine ispravne. Takvi ljudi ne shvataju da se kulturološke norme mijenjaju u zavisnosti od mjesta i vremena. Vrijednosti viktorijanske engleske su potpuno drugačije od normi Amerike 21. stoljeća.
Seksualne norme Amerike prije 200 godina su totalno drugačije od seksualnih normi 21. stoljeća. Ove stvari se mijenjaju. Norme društva Arabije u 7 stoljeću su bile specifične.
Što se tiče Poslanikovog braka sa Aišom. Postoji više mišljenja oko Aišinih godina, negdje se kaže da je imala 12, 18 ili 19 godina ali historijski gledano, najispravnije mišljenje je da je imala 9 godina. Bilo kako bilo, činjenicu da se Poslanik a.s oženio Aišom tako mladom nijedan od neprijatelja islama nije smatrao problematičnom. To je bilo kulturološki prihvatljivo, kao što je i prije 200-300 godina bilo prihvatljivo da se djevojka sa 13-14 godina uda. Romeo i Julija. Znate li koliko je Juliji godina u romanu? Njoj je 14 godina, Romeu je 15. To je bilo u Shakespeareovo vrijeme. I za njega je to društveno prihvatljivo. U naše vrijeme je to nešto što je tabu. To, jednostavno, ne možete uraditi. Zamislite ako je u Sahespeareovo vrijeme bila normalna veza između 14 i 15 godišnjaka, onda se vratite još nekih 1000 godina unazad i starosna dob od 9-10 godina je bila dob odraslih ljudi tih kultura. Aišina starosna dob od 9 godina je ekvivalentna onome što je danas 16-17 godina. Intelektualno, mentalno itd..
Pagani iz Meke i Jevreji iz Medine su poslanika optuživali i vrijeđali na razne načine, od toga da je čarobnjak, falsifikator, pjesnik i šta več ne, ali nikada nisu njegov brak sa Aisom smatrali spornim i problematicnim. Trebamo znati i to da su ljudi u prijašnjim generacijama bili fizički mnogo veći i jači nego mi danas. Mnogi Poslanikovi prijatelji su bili izuzetno krupni i visoki i prenosi se da je jedan od njih vukao zemlje po zemlji dok je jahao kamilu.
Znamo da u zemljama sa toplijom klimom djeca mnogo prije sazrijevaju za razliku od zemalja sa hladnijom klimom, a znamo kakva je klima u arabiji. Čak i dan danas imamo priliku čuti o brakovima mladića i djevojaka od 9-10 godina u zemljama Latinske Amerike.
Ovdje se napadaju kulturološke vrijednosti i na to je teško odgovoriti jer je sagovorniku potrebno malo više inteligencije. Njemu treba biti jasno da se kulture mijenjaju i da mnogi ljudi to ne razumiju.
Text:
Poslanik, s.a.v.s., je Aišu oženio po Objavi, tj. to mu je bilo naređeno. Zbog toga je njena udaja specifična: Poslanik ju je oženio kao djevojčicu, uz pristanak njenog oca Ebu Bekra. To se desilo u ševvalu, jedanaeste godine po Poslanstvu, ili godinu dana nakon ženidbe Sevdom, dakle, dvije godine i pet mjeseci prije Hidžre. S ozirom da je Aiša tada nije bila šerijatski punoljetna, ona je ostala u kući svoga oca. Nakon što je postala punoljetna (baliga), došla je u Poslanikovu kuću. To se desilo u ševvalu, sedam mjeseci nakon Hidžre, u Medini, kada je izgrađena Poslanikova džamija.
U vezi s Poslanikovom ženidbom hazreti Aišom, koja je u vrijeme udaje bila veoma mlada, neprijatelji islama su tokom povijesti iznosili brojne primjedbe i napade na islam i Poslanika, s.a.v.s. Ti napadi traju sve do današnjih dana, kada smo i mi svjedoci objavljivanja blasfemičnih knjiga i tekstova. U vezi s tim, smatramo bitnim ukazati na sljedeće činjenice:
Prvo:
Udaju mladih osoba u tom vremenu treba posmatrati u kontektstu tadašnjeg historijskog i kulturnog miljea. Naime, ženidba mladim djevojkama bila je u tom vremenu sasvim uobičajena, tako da se na to niko nije obazirao, pa čak ni Poslanikovi najljući neprijatelji. Poznato je da su Poslanikovi neprijatelji iz reda arapskih idolopoklonika iznosili razne prigovore Poslaniku, s.a.v.s. Oni su se, zapravo, koristili svakom mogućom prilikom da napadnu Poslanika, s.a.v.s., i da mu nešto prigovore. Biografska literatura je puna brojnih prigovora koje su Poslaniku, s.a.v.s., iznosili arapski i drugi neprijatelji. Međutim, nije zabilježeno da mu je neko u tom vremenu prigovorio zbog toga što se oženio djevicom Aišom. To je, za to vrijeme, bila sasvim normalna pojava. To je veoma bitna činjenica koju treba imati u vidu kada se govori o Poslanikovoj ženidbi Aišom, r.a. Dakle, potrebno je uzeti u obzir kulturni i histrorijski kontekst prilikom razumijevanja tog događaja iz života Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji s današnje tačke gledišta može biti pogrešno i, nažalost, često zlonamjerno protumačen.
Drugo:
Potrebno istaći da Aiša, r.a., iako je u vrijeme udaje bila veoma mlada, bila šerijatski punoljetna. Razlog zbog kojeg Aiša, r.a., nije odmah došla u Poslanikovu kuću je to što, po šerijatskim propisima, nije dozvoljeno živjeti bračni život sa ženom koja nije punoljetna (baliga), tj. u koje nije počeo menstrualni proces. Po islamskim propisima punoljetnost muškarca vezuje se za prvu poluciju a punoljetnost žene za prvu menstruaciju. Dakle, Aiša je, prilikom stupanja u bračni život s Poslanikom, bila šerijatski punoljetna.
Treće: Poslanikova ženidba hazreti Aišom kao veoma mladom djevojkom imala je, između ostalog, za cilj da Aiša uz Allahovog Poslanika, s.a.v.s., provede svoje mladalačko doba i da za se to vrijeme odgoji i obrazuje pod ličnim Poslanikovim nadzorom i na taj način stasa u vrsnu učiteljicu i odgajateljicu, koja će kasnije, gotovo pola stoljeća, podučavati i odgajati brojne naraštaje. U relevantnoj historijskoj literaturi se navodi da je Poslanik, s.a.v.s., preselio na ahiret jedanaeste godine po Hidžri a hazreti Aiša je umrla 57. godine po Hidžri. Dakle, ona je nakon Poslanika živjela još skoro pola stoljeća a cijelo to vrijeme bila je aktivno uključena u edukaciji novih naraštaja koji su širili misiju islama. Veliki biograf i historičar Ibn Hadžer el-‘Askalani u svom kapitalnom djelu Takribu-t-Tehzib, u biografiji hazreti Aiše, r.a., kaže da je “ona bila najupućenija žena u području fikha – poznavanja šerijatskopravnih propisa i, općenito, razumijevanja vjere.” Ta činjenica je, također, veoma bitna ukoliko se želi pravilno razumijeti zašto se Poslanik, s.a.v.s., oženio hazreti Aišom tako mladom.
Jedan od temeljnih ciljeva Poslanikovog višeženstva bio je obezbjeđivanje kvalitetnih učiteljica koje će podučavati muslimanke propisima islama. Islamsko društvo bilo je u nastanku i Poslanikove, s.a.v.s., supruge imale su veoma važnu ulogu na planu podučavanja ženske populacije islamu. Poslaniku, s.a.v.s., bile su potrebne žene koje uspješno mogu širiti krug pozivanja i poučavanja islamskim propisima među ženama, pogotovo zato što se često radilo o propisima koji se tiču isključivo žena i što muškarac osjeća stid kad o tome treba govoriti ženama. Poznato je da je kultura islamskog porodičnog i bračnog života prožeta brojnim šerijatskim propisima kao što su: intimni odnosi supružnika, propisi o menstruaciji (hajz) i postporođajnom čišćenju (nifas), kupanje bračnih partnera poslije spolnog akta, propisi o čistoći žene itd. Također, poznato je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio osoba sa veoma izraženim stidom. U hadiskim djelima navodi se »da je Poslanikov stid bio veći od stida djevice koja se skriva u svojim odajama«.
Zato je razumljivo da on nije mogao izravno odgovarati na sva pitanja drugih žena u vezi s bračnim i intimnim odnosima supružnika. Ponekad su njegovi odgovori bili metaforičke naravi, a često su njegove supruge drugim ženama, na izravan način, prenosile šerijatske propise u vezi s porodičnim i bračnim životom. Klasična islamska literatura puna je predaja koje govore o tome. Tako npr. Buharija i Muslim u svojim Sahihima prenose od Aiše, r.a., da je jedna ensarijka pitala Vjerovjesnika, s.a.v.s., o kupanju nakon menstruacije. Upućujući je kako će postupiti, on joj je rekao: »Uzmi komad mošusa i njime se obriši.« Ona ga je pitala: »Kako ću se njime obrisati?« On je odgovorio: »Obriši se.« Ona je ponovo pitala: »Kako ću se njime obrisati?« On je uzvratio: »Neka je Allah slavljen, obriši se njime.« Aiša dalje kazuje: »Ja sam je privukla k sebi i rekla joj: 'Obriši se tako da otkloniš tragove krvi.'«
Hadiska literatura puna je sličnih primjera gdje se Poslanikove supruge pojavljuju kao učiteljice i odgajateljice kasnijih islamskih naraštaja. To naročito dolazi do izražaja kada je u pitanju Poslanikova supruga hazreti Aiša, r.a., kojom se Poslanik oženio dok je bila veoma mlada. Zahvaljujući toj činjenici ona je odgojena pod Poslanikovim nadzorom i naučila je propise o vjeri direktno od njega. Nakon Poslanikove smrti živjela je još gotovo pola stoljeća, podučavajući, cijelo to vrijeme, mnoge naraštaje propisima islama.
-------------------------------
Šta drugi kažu o Poslaniku Muhammedu
Kada se govori o ličnosti Muhammeda, s.a.v.s., i značaju izučavanja njegovog životopisa, korisno je sagledati šta su o njemu rekli veliki svjetski umovi. U ovom odjeljku navest ćemo prigodne izjave nekih velikana koji su bili zadivljeni grandioznim likom Alahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i pored činjenice da nisu primili islam. Oni su ukazivali na istinu koju historija uvjerljivo bilježi i to ispisivali u svojim djelima. Muhammeda, s.a.v.s., su cijenili prvenstveno zbog toga što je svojim djelom doprinio da ljudski rod ostvari moralni i civilizacijski uspon do najviše razine. To je mnoge autore navodilo da mu se dive, toliko da su o njemu pisali djela u kojima se Poslanikov, s.a.v.s., uzoran lik trajno spominje. Ovaj izbor je mali dio onog što su ti ljudi rekli o veličini Poslanikove, s.a.v.s., ličnosti i njegovim izvanrednim osobinama.[1]
Mahatma Gandi
"Poželio sam upoznati tog čovjeka koji neosporno plijeni srca miliona i miliona ljudi. Nedvojbeno sam se uvjerio da sablja nije bila sredstvo pomoću kojeg je islam stekao svoju poziciju, već je to bila jednostavnost tog Poslanika praćena preciznošću, ispunjavanjem datih obećanja, te njegova potpuna odanost prijateljima, privrženost sljedbenicima, hrabrost i apsolutno pouzdanje u Gospodara tokom izvršavanja svog poslanja. To su osobine koje su presudno krčile put i otklanjale teškoće, a nikako sablja. Nakon što sam završio čitanje drugog dijela Poslanikovoga životopisa, shvatio sam koliko mije žao što se djelo tu završava, zbog toga što sam osjetio želju da što više saznam iz Poslanikovoga grandioznog života."[2]
Majki Hart (Michael Hart), američki pisac
"Moj izbor Muhammeda za vodeću poziciju među najistaknutijim historijskim ličnostima, vjerovatno će neke čitaoce iznenaditi. Međutim, on je jedini čovjeku cjelokupnoj historiji koji je maksimalno uspio na dvjema razinama: onosvjetskoj i ovosvjetskoj. Bilo je poslanika i vjerovjesnika koji su započinjali s velikim poslanjima, ali su umrli a da poslanja nisu dovršili, kao što je bio slučaj s Mesihom (Isusom) u kršćanstvu. Bilo je i onih s kojima su drugi (poslanici) sudjelovali u istom poslanju ili su im drugi prethodili, kao što je slučaj s Musaom u Židova. Međutim, Muhammed je jedini koji je upotpunio poslanje u vjeri čije odredbe su sasvim jasno određene, u koje su narodi potpuno vjerovali još za njegovog života.
Uz vjeru, on je uspostavio i novi oblik države. S tog stanovišta on ima i velike ovosvjetske zasluge. Plemena i narode je ujedinio u jedinstvenu zajednicu i uspostavio njena životna načela, uredio život te zajednice na ovom svijetu davši joj univerzalan model organizovanja koji se iz njegovog zavičaja širio svijetom. On je taj koji je i započeo i upotpunio ovosvjetsko i onosvjetsko poslanje."[3]
Lav Tolstoj, ruski književnik[4]
"Muhammedu je dovoljno da bude ponosan to što je jednu primitivnu zajednicu, ogrezlu u krvi, izbavio iz vraških kandži ružnih običaja. Pred njom je otvorio put uspona i napretka. Muhammedov vjerozakon će svijet voditi u sporazumijevanje s razumom i mudrošću."
''... Nema nikakve sumnje u to da je Vjerovjesnik Muhammed jedan od najvećih reformatora čovječanstva. Pripada mu najveća slava jer je on čovječanstvo uputio istinskom svjetlu, pravdi i miru, jer je spriječio prolivanje nedužne ljudske krvi i tako otvorio put ka napretku i civilizaciji. Ovo veliko djelo nije mogao izvesti niko drugi do čovjek koji je imao nadnaravnu snagu, čovjek koji je dostojan svakog poštovanja, divljenja i pažnje.’’
Francuski književnik i političar Lamarten
"Ako važi pravilo da se ljudski genij mjeri prema krajnjem dometu i zadivljujućim rezultatima, ko se može usuditi da bilo kojeg velikana moderne historije uporedi s vjerovjesnikom Muhammedom, s.a.v.s., i njegovim genijem, uprkos malobrojnim sredstvima kojima je raspolagao? Znameniti ljudi iz moderne historije su izrađivali oružje, uspostavljali zakone, osnivali imperije, a ubirali su samo prolaznu slavu koja se pred njima raspršivala. Međutim, Muhammed, s.a.v.s., nije samo vodio vojsku, uspostavio zakon, osnovao imperiju, pobjeđivao narode i umirivao vladare, već je predvodio milione ljudi, što je, u dato vrijeme, činilo trećinu svijeta. Uz sve to, on je presudio kipovima i praznovjerju, te pogrešnim vjerovanjima, mislima i uvjerenjima.
Muhammed je bio strpljiv i odlučan sve dok nije dočekao Allahovu pomoć i ostvario pobjedu. Sve njegove želje su bile okrenute jednom cilju. On nije želio osnovati imperiju ili nešto slično. Ni u njegovom namazu, ni odlasku Gospodaru, odnosno u njegovoj smrti - čak ni u uspjehu nakon smrti - u svemu skupa, nema ni traga varanju i obmanjivanju, već sve jasno ukazuje na čvrsto vjerovanje koje je Vjerovjesniku davalo snagu i moć da učvrsti vjeru koja se dijeli na dva dijela: vjerovanje u Jednost Boga i vjerovanje da kod Uzvišenog Boga nema ništa akcidentalno. Prva polovina objašnjava jedno Božije svojstvo (naravno, to je Jednost), a druga polovina ukazuje na ono po čemu se Uzvišeni Bog ne može opisati, a to je ono što je materijalno. Radi ostvarenja prve polovine, bilo je neophodno sabljom presuditi drugim bogovima, a što se tiče druge polovine, to je zahtijevalo učvršćivanje uvjerenja rječju, mudrošću i lijepim savjetom.
To je Muhammed filozof, govornik, vjerovjesnik, zakonodavac, ratnik, čovjek koji je bio iznad svojih prohtjeva, koji je trasirao misaone pravce pozivanja u istinsko obožavanje bez kipova i praznovjerica. On je osnivač dvadeset zemaljskih i jedne duhovne imperije. To je taj Muhammed. S obzirom na parametre ljudske veličine, želimo pitati: Ima li, uopće, neko veći nego što je bio Muhammed?"[5]
’’...Ako se uzme veličina cilja, mala količina sredstava, i grandioznost rezultata, kao tri mjere ljudskog genija, ko bi se onda usudio da sa Muhamedom uporedi jednog velikog čovjeka moderne istorije.’’
Vat Montgomeri Vat (VVatt Montgomery Watt)
"Spremnost tog čovjeka da zbog svojih uvjerenja podnosi zlostavljanja i njegova nepokolebljiva moralna privrženost onima koji su ga slijedili i smatrali ga svojim vođom i prvakom, zajedno s neospornom veličinom njegovih dostignuća, uvjerljivo govori o pravednosti i poštenju ukorijenjenim u njegovoj naravi. Pretpostavka da je Muhammed zagovarao nešto što je hipotetično, za sobom povlači dodatne teškoće koje nije moguće razriješiti. U svakom slučaju, među velikanima evropske historije nema ličnosti dostojne opisivanja po kojem se opisuju Muhammed i njegovo djelo."[6]
Bosvort Smit (Boswort Smith)
"Muhammed je, u isto vrijeme, bio vojskovođa, političar i vjerski vođa. Međutim, u njemu nije bilo samoljubivosti svojstvene vjerskim vođama niti vojnih odreda kao u vladara. Nije imao mobiliziranu vojsku, ni tjelesnu gardu, ni utvrđen dvorac, niti posebna primanja. Ako se za nekoga može reći da je prosuđivao s nadnaravnom sposobnošću, onda je to bio Muhammed, po tome što je uspijevao držati uzde vlasti iako nije raspolagao njenim instrumentarijem niti je imao pomoć vladajućeg aparata."[7]
Eduard Gibon i Simon Okli (Edward Gibbon/Simon Ocklav)
"Nije samo širenje islamskog poslanja ono što zaslužuje divljenje, već to zaslužuje njegova postojanost i čvrstina tokom niza vjekova. Taj snažni utisak koji je Muhammed ostavljao u Meki i Medini, još uvijek, istu snagu i moć ostavlja u srcima Hindusa, Afrikanaca i Turaka, dok razgovaraju o onom Što sadrži Kur'an, iako je je od tada prošlo više od dvanaest stoljeća."[8]
Bernard Šo, engleski pisac
"Više nego ikad prije, svijet ima potrebu za čovjekom koji bi razmišljao kao što je razmišljao Muhammed, taj vjerovjesnik koji je svoju vjeru uzdigao na razinu dostojnu istinskog poštovanja i uvažavanja. To je najsnažnija vjera u historiji civilizacija, vječna i neprolazna vjera. Ja svoje mnogobrojne sunarodnike zamišljam kako nesumnjivo ulaze u tu vjeru. Ta vjera će svoje prostrano područje naći na ovom kontinentu (Evropi).
Posljedicom neznanja ili šovinizma, teolozi su u srednjem vijeku o Muhammedu iscrtavali mračan portret. Smatrali su ga neprijateljem kršćanstva. Međutim, ja sam nastojao proniknuti u istinu o tom čovjeku i uvjerio sam se da je on pravo čudo. Došao sam do zaključka da on nije bio neprijatelj kršćanstva. Prije bi se mogao nazvati spasiocem čovječanstva. Prema mome mišljenju, da je njegova vjera zavladala savremenim svijetom, teškoće bi nam riješila zahvaljujući značaju koji ona pridaje miru i sreći za čim ljudi imaju nasušnu potrebu."[9]
’’...U sadašnje vrijeme mnogo mojih iz Evrope prelazi u Muhammedovu vjeru i može se reći da je vraćanje Evrope u islam već počelo.’’
’’...Proučavao sam ga, tog izvanrednog čovjeka, i po mom mišljenju, Muhammed bi se morao nazvati spasiteljem čovječanstva.’’
Sanarsten el-Asudži[10]
"Ne možemo biti pravedni prema Muhammedu ako zanemarimo ijedno od njegovih izvanrednih svojstava i pohvalnih karakternih obilježja. Muhamed je pred licem vladajućeg neznanja i primitivizma, u bitku za častan život ušao ustrajavajući u svojim načelima. Protiv tirana se borio bez prestanka, sve dok ga upornost nije dovela do čiste pobjede. Njegov vjerozakon je postao jedan od najpotpunijih zakona, a on značajniji od svih velikana historije."
Ana Bizant (Annie Besant)
"Nemoguće je život i lik velikog arapskog vjerovjesnika proučiti i shvatiti kako je taj vjerovjesnik živio, kako je ljude poučavao, a ne osjetiti poštovanje prema tom velikom vjerovjesniku, jednom od najvećih poslanika. Iako ću ja u sklopu onoga žto želim ispričati, možda izložiti i nešto što je mnogima poznato, svaki put kad čitam nešto u vezi s tim, iznova osjetim dodatno poštovanje spram tog velikog arapskog učitelja.
Može li neko reći da se čovjek u naponu snage, u dvadeset i petoj godini života, oženi ženom mnogo starijom od sebe, bude joj odan tokom dvadeset pet godina, sve do svoje pedesete godine, do vremena kad kod žene presahnu tjelesne pobude, pa se tek, nakon svega, oženi radi zadovoljenja tjelesnih potreba, a da u tome nema životne mudrosti!? Ukoliko se obrati pažnja na žene kojima se on ženio, nije teško uočiti da je svaka od njih bila razlog ulaska u neki savez za dobro njegovih sljedbenika i vjere, ili uporište za ostvarenje nečega što je koristilo njegovim prijateljima, ili je ženi kojom se ženio bila jako potrebna zaštita."[11]
OSTALI
Muhammede, žao mi je što nisam bio tvoj savremenik.
(Oto von Bizmark)
Nikad nije čitao, a sad - gledaj! Jedna takva riječ i mudracu nedosegnuta!
(Rilke)
Vidite i sami da toj nauci ništa ne nedostaje a da mi, sa svim našim sistemima, ništa dalje odmakli nismo i da, uopšte, niko nije kadar dalje da stigne.
(Gete)
SVJEDOČANSTVO ENGLESKOG FILOZOFA TOMASA KARLAJLA (THOMAS CARLYLE) O VJERODOSTOJNOSTI POSLANSTVA MUHAMMEDA, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM
Citat:
Svaki razuman i objektivan čovjek ne može ništa do priznati poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, zbog mnogobrojnih dokaza koji to potvrđuju.
Nema sumnje da svjedočanstvo neistomišljenika ima posebnu težinu, jer, kao što se kaže, neprijateljsko priznanje vrijedno je priznanje.
Slijedi svjedočanstvo poznatog engleskog filozofa Tomasa Karlajla, dobitnika Nobelove nagrade, koji u svojoj knjizi “Junaci” iscrpno govori o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, a obraćajući se kršćanima kojima i sam pripada.
Između ostalog kaže: “Velika je sramota za svakog da, u ovom dobu, sluša kvalifikacije tipa “Islam je lažna vjera i da je Muhammed varalica i lažac.”
Moramo se suprostaviti ovim besmislenim i sramotnim izmišljotinama, jer misija koju je ispunio taj Poslanik, još uvijek je, dvanaest stoljeća poslije, svjetiljka vodilja za 200 miliona ljudi[12]
Zar neko misli da je ova vjera, po kojoj žive i umiru nebrojeni milioni ljudi, laž i prevara!?
Što se mene tiče ne mogu sebi to nikada dopustiti!
Pa, zar “laž i prevara” da se na ovaj način podvale Allahovim stvorenjima i da budu ovako prihvaćeni?
Onda su ljudi ništa drugo do bezumnici i ludaci!
Kako je bespredmetna ova tvrdnja i kako su hlabavi i jadni njeni zagovarači i kako ih samo treba sažalijevati!
Nakon toga, ko želi postići uspjeh u humanističkim naukama taj ne smije povjerovati ni u šta što govore ove neznalice, jer njihovi su stavovi proizvod ateizirane generacije i društva, i oni su dokaz pokvarenih srca i savjesti, dokaz mrtvog duha u živim tijelima.
Čini mi se da svijet nije zapamtio lažnijeg i bolnijeg mišljenja od njihovog.
Da li ste, braćo moja, ikada vidjeli da čovjek, lažac, uspostavi i proširi vjeru?
Tako mi Boga, lažac ne može kuću od ćerpića napraviti, jer ako ne zna karakteristike kreča, maltera, zemlje i sličnog, onda ono što on gradi nije kuća, već obična hrpa šupljina i smjesa raznih materijala.
Da, i nije za očekivati da će ostati uspravna dvanaest vijekova[13] i da je nastanjuje dvije stotine miliona ljudi. Nasuprot, bilo bi za očekivati da se iz temelja uruši i da joj traga nestane.”
Nakon toga kaže: “Prema tome Muhammeda nikad nismo smatrali lažcem i prevarantom, koji se služi varkama i trikovima da ostvari željeni cilj, ili da teži za položajem ili vlašću, ili nečem drugom od tih bezvrijednih stvari.
Misija koju je obavio i riječi koje je govorio nisu ništa drugo do jasna istina.
Uistinu, Muhamed nije lažac niti falsifikator, i to je istina koja pobija svaku laž i demantuje sve argumente nevjernika.
Zatim, ne zaboravimo još nešto, on nikada nije učio pred nekim učiteljem, pisanje je tada bilo nešto novo u arapskim krajevima u to vrijeme.
Muhamed nije usvojio ništa od tuđeg iskustva, niti je zahvatio sa izvorišta bilo kojeg čovjeka.
Bio je isti kao i drugi velikani i vjerovjesnici, oni koje poredimo sa sjajnim zvijezdama u tamnim noćima.
Vidimo da je čitav svoj život bio čvrstih principa, odlučan, plemenit, dobročinitelj, blag, bogobojazan, moralan, slobodan, odvažan, radin, predan, a istovremeno ljubazan, blage naravi, vedar i nasmijan, druželjubiv, prijatan sagovornik, ponekad i šaljivdžija.
Jednom riječju, lice mu je zračilo blještavim osmijehom, odrazom iskrene nutrine, jer postoje ljudi izvještačenog osmijeha kao odraz izvještačenih postupaka i riječi.”
Zatim kaže: “Bio je pravedan, dobronamjeran, inteligentan, oštrouman, ispunjen svjetlom kao da mu na čelu zvijezde sijaju, veliki čovjek po prirodi kojeg nije škola obrazovala, niti ga je učitelj odgajao, on je, jednostavno, neovisan o tome.
Pristrasni kršćani i nevjernici tvrde da je Muhamed želio ličnu promociju, ugled i vlast.
Ne, tako mi Boga, u srcu tog čovjeka – sina pustinje i pustinjskih prostranstava, žarkih zjenica, velikodušnog, punog milosti, dobra, mudrosti i uma – nije bilo nimalo pohlepe za ovim svijetom, niti namjera težnje za vlašću i ugledom.
Kako i ne bi bilo tako, kad je on bio jedna velika, šutljiva duša, i čovjek koji pripada onima koji samo mogu biti predani i ozbiljni.
Tako, dok gledaš druge zadovoljne lažnom terminologijom, plutajući u kolotečini lažnih interesa, vidiš Muhameda koji se nije htio okititi i najbezazlenijim lažima i izmišljotinama.
Bio je jedinstven u svojoj veličini, spoznaji stvari i stvorenja, tajna postojanja se razotkrila pred njegovim očima, sa svojim strahotama, strepnjama i ljepotama.
Nije postojalo ništa, nikakva laž, koja bi mu to zaklonila. Ta veličanstvena tajna ga je dozivala: “Evo, to sam ja!”
vakva iskrenost mora biti plod svetog Božanskog nadahnuća.
Ovaj čovjek kad bi govorio, svako uho bi se otvorilo, svako srce probudilo, a svaki govor u usporedbi s njegovim bio bi raspršen i isprazan.”
Još kaže: “Zato odbacimo stav silnika koji kažu da je Muhamed lažac, složiti se s njima bio bi sram, grdnja, bezobrazluk i glupost. Zato, zaštitimo ga od toga.”
Zatim kaže: “Uistinu, vjera koju su tako srčano prigrlili Arapi, idolopoklonici, dostojna je istine i vjerovanja.
Temelji koje je sazdala ova vjera jedino su dostojno čovjeka da vjeruje u nj.
To je duh i suština svih vjera, duh, zaogrnut različitim odijelima, u suštini je jedno.
Slijeđenjem ove suštine čovjek postaje vodeći na ovom velikom poprištu vjerovanja i uvjerenja, vodeći u svemiru.
Putuje stazama Stvoritelja, slijedeći Njegove zakonitosti, ne pokušavajući, besmisleno, da ih ruši i suprotstavlja im se.
Islam je došao u okruženju lažnih vjera, izokrenutih puteva, pa ih je progutao, i priliči mu da ih proguta, jer je istina.
Čim je islam zablještao utrnuo je arapsko idolopoklonstvo, kršćanska nagađanja i pretpostavke, i sve ostalo što nije počivalo na istini. Sve to postalo je prah i pepeo.”
Zatim dodaje: “Zar, lažljive neznalice tvrde da je on vračar i prevarant?
Ne, i još jedanput ne, nikad takvo srce, blistavo i rasplamsalo, ne može biti u grudima vračara i prevaranta.
Ovaj život je za njega bio istina, a ovaj kosmos veličanstvena stvarnost.”
Zatim kaže: “Ovakve njegove riječi i djela prezentuju nam Muhameda kao milostivog prijatelja ljudskog roda, našeg zajedničkog, blagog i nježnog brata, sina naše pramajke i praoca.
Uistinu, ja Muhameda volim zbog njegovog čistog karaktera, čistog od svakog licemjerja i izvještačenosti, ponikao u pustinji, bio je čovjek nezavisnog mišljenja, koji samo o sebi sudi, ne tvrdi za sebe ono što nije. Nije bio ohol, ali nije bio ni ponižen, potlačen. Slobodno i jasno korespondira sa bizantinskim i perzijskim carevima, upućujući ih na obaveze oba svijeta.
Znao je sebi mjeru, u teškim ratovima s arapskim plemenima nije se libio snagu upotrijebiti, ali, također, nije u njima zaboravio na milost, plemenitost i oprost. Muhamed se nije žalio na život na ovom svijetu, niti se hvalisao s drugim.”
Zatim kaže: “Nije Muhamed nikad besposličar bio, niti je besposlice i ispraznosti govorio.
Za njega je život bio samo pitanje uspjeha i neuspjeha, prolaznosti i vječnosti, i zato se prema tome odnosio s iskrenom predanošću i velikom radinošću.
A što se tiče igranja riječima, logičkih polemika i izvrtanja činjenica, time se nikad nije bavio, i sam to smatram najgorim zločinom jer to nije ništa do mrtvilo srca i zamagljivanje vida.
Islam posjeduje osobinu koju smatram najimpozantnijom, a to je jednakost među ljudima, što je dokaz najpravilnijeg pristupa i najispravnijeg pogleda, jer vjernik je dušom vezan za cijelu zemaljsku kuglu i svi ljudi su u islamu jednaki.”
Zatim kaže: “Njegova svjetlost je svijet prosvijetlila, njegovo svjetlo sve je obasjalo, njegove zrake su jug sa sjeverom, i istok sa zapadom spojile. Samo stoljeće poslije Arapi su bili u Indiji i Andaluziji.
Blještala je islamska država dugo vremena, na polovici zemaljske kugle, svjetlom napretka i progresa, snage i dostojanstva, upute i istine.”
...Bilo je i drugih ljudi koji su ispovijedali monoteizam ali ni jedan nije bio ravan njegovoj čistoj i čvrstoj vjeri u Jednoga Boga.
(Tomas Karlajl)
Muhammed je bio duša dobrote i njegov utjecaj se osjetio, nikad nije bio zaboravljen od onih oko njega.
(Hinduski naučnik Divvan Chand Sharma)
U Mekki je 569.g., četiri godine nakon smrti Justiniana, rođen čovjek koji je najviše utjecao na ljudsku rasu – Muhammed...
(John William Draper)
Muhammed je bio najuspješniji od svih religijskih ličnosti.
(Enciklopedija britanica, 11. izdanje)
Muhammedovi kritičari vide vatru umjesto svjetla, ružnoću umjesto ljepote. Oni iskrivljuju i predstavljaju svaku dobru osobinu kao veliki porok. To prikazuje njihovu vlastitu izopačenost... Oni su slijepi. Ne vide da je jedini mač koji je Muhammed posjedovao bio mač milosti, sažaljenja, prijateljstva i oprosta – mač koji osvaja neprijatelje i pročišćava njihova srca. Njegov mač bio je jači od čelika.
(Pandit Gyanandra Dev Sharma Shastri)
(Ove citate su preuzeti iz: Safvet Halilović, Sira – životopis posljednjeg Allahovog poslanika; Ahmed Mehmedović, Tako je govorio Muhammed, a.s..; Sanin Musa, kako su završili oni koji su vrijeđali Muhammeda, s.a.v.s., i Muhammed b. Ibrahim El-Hamed, Put u islam)
[2] Mahatma Gandi je poznati indijski humanista i borac za slobodu svoga naroda. Ove njegove riječi su napisane u članku za list "Young India" u kojem je govorio o osobinama poslanika Muhammeda, s.a.v.s.
[3] Michael H. Hart, The 100: A Ranking ofThe Most Influential Persons in History, New York: Hart Publishing Company, Inc., 1978, p. 33.
[4] Lav Tolstoj (1828-1910) - svjetski slavan književnik čije djelo se smatra najvrednijim razmatranjem ljudske duše u cjelokupnome svjetskom književnom naslijeđu.
[5] Lamartine, Histoire de la Turquie (Historija Turske), Paris, 1854, vol. II, pp.276-277.
[6] W. Montgomery Watt, Mohammad at Mecca (Muhammed u Mekki), Oxford, 1953, p. 52.
[7] Bosvvorth Smith, Mohammad and Mohammadanism, London, 1874, p. 92.
[8] Edward Gibbon and Simon Ocklay, History ofthe Saracen Empire (Povijest arapske imperije), London, 1870, p. 54.
[9] B. Šo, u spisu naslovljenom Muhammed, koji su britanske vlasti spalile.
[10] Sanarsten el-Asudži, orijentalista i profesor uporedne gramatike semitskih jezika (1866), sarađivao je u enciklopediji
El-Me'arif. Ima zasluge i kao sakupljač orijentalnih rukopisa i urednik stručnoga glasila "Istočni svijet" (El-'Alem eš-šerqi). Najpoznatija djela su mu: Kur'an - Muhammedovo evan&elje i Historija Muhammedovog života.
[11] Annie Besant, The Life and Teachings of Muhammad, Madras, 1932., str. 4.
[12] Podaci od prije oko 200 godina. Najnovije statistike koje je objavio Vatikan kažu da je islam pretekao katoličanstvo po broju sljedbenika, broj muslimana je 1,3 milijarde a katolika 1,13.
[13] Sad već četrnaest.
|