Citat:
mrkii:
Korektan odgovor.
Inace, psi sa slike su jurili svuda okolo i pravili mali dzumbus, ali je ovaj kadar snimljen da ih bude sto vise na okupu.
Tolerancija da. Ali vlasnici pasa treba da znaju zakon.
Povodac i korpa (ako postoje neka ogranicenja neka me neko ispravi)
Nakon toga mozemo da razgovaramo o toleranciji, onda kada budem siguran da pas nece da skoci na mene i moje dete ili da ujede. Tada ce da bude mesta za svakoga.
Zasto bi na mene u parku skakao pas koji je trcao po blatu a ponosan vlasnik se smeje, "samo hoce da se igra". Pa ja necu da se igram sa njim?
Ili letos dobacujem se lopticom za tenis sa decom, kad se u punom trku pojavi neko cudo od 30 kila i ispred deteta uze u usta lopticu. Gazda se raduje i uzima mu lopticu koju sa osmehom vraca mojoj cerki. Loptica sva balava! Pas do malopre lizao svoj cmar a onda detetu u ruke. Ma stoka!
Sto se tice ponasanja dece i roditelja i njihovog djubreta u pravu si ali to je druga tema i nikako ne opravdava ovo cemu pricam.
Korpa još od početka godine nije obavezna, bar u Beogradu, za Niš ne znam, verovatno je isto.
Povodac je obavezan u Beogradu (svak opština ima svoj propis, moguće da je u Nišu drukčije). Kazna je trenutno 5,000 dinara. Predviđena je kazna i za pešake koji prelaze van pešačkog prelaza. Platiš je ako te uhvate. Pri tom možeš strahovito da uplašiš nekog vozača pa da ovaj i izleti sa puta, recimo. Ista je stvar i sa povocem.
Postoji poseban propis o opasnim psima kao i o ispitu za takve pse. Slabo se sprovodi u praksi izuzev što država pokušava od njih da naplati godišnju taksu u iznosu od cca 300 e..
Međutim, podzakonskim aktima je prepušteno Zelenilu Beograd da odredi parkove u kojim psi "mogu slobodno da se kreću" kako piše. Tako je recimo jedno od određenih mesta park kod Pionira. Na Tašmajdanu postoji ograđen prostor za pse. Ima toga još mnogo, bar dve strane propisa i prakse mogu da ispišem.
Što se tolerancije tiče svako mora da krene od sebe. Svako mora da očisti prvo ispred svoje kuće da bi imao pravo da kritikuje druge. Prvo što sam psa naučio kao štene od 3 meseca je da ne skače na ljude. Sa mojom kerušom se igraju deca koja su tek prohodala, bez ikakvog straha da će da obori, a kamoli na drugi način povredi dete.
Najzad, ono što mnogi ne znaju je da je pljuvačka sterilna. Ne kažem da pas treba da te liže, neprijatno je, ali ne uzbuđuj se, nećeš se razboleti od toga. Ja sam upravo sada bolestan kao i moji ukućani, a virus smo pokupili od ljudi, ne od pasa.
Još nešto neobično važno. Kada neko reaguje na pse kao ti, vrlo ljutito, odbojno, strašljivo to znači da isto prenosiš i na svoju decu! Pravilo je da kada vidim dete koje se plaši pasa znam da se i roditelj plaši. Pokušajte da budete opušteniji, bolje i za vas i za decu. Nije fraza, pričam vam iz iskustva. Kao što roditelj prenosi dobre i loše osobine na dete tako i vlasnik na psa. Nevaspitanih vlasnika ima poprilično, nažalost. Pobude nabavljanja pasa su različite. Ima tu svega. Posle višedecenijskog (vrlo) aktivnog kučkarskog staža mogao bih knjigu da napišem o psihologiji ljudi i pasa i njihovom odnosu u Beogradu. Posebno posle ogromnog priliva sa svih strana posle poslednjih ratova.