Citat:
Lesli Eldridz: ozbiljna drzava u takvim sredinama to treba jace da siba, proganja i zatvara, i nista vise.
Pa treba, ali je sve stvar matematike, tj. koliko ima onih koji su za tu ozbiljnu drzavu, a koliko ima onih koji su za nesto drugo i kakvim "argumentima" raspolazu za "ubijedjivanje" protivne strane u svoje stavove.
Ocigledno, u slucaju bivse SFRJ nije bilo dovoljno ozbiljno-drzavaca.
Istorijsko nasledje u vidu konkretnih dogadjaja, a i ono u vidu deseterackog kondicioniranja - tamo neki Sarac, rujno vino, Turke na buljuke, buzdovan sestoper, vjerna ljuba i tome slicne stvari, bilo je pretesko za prosjecan Balkanski mozak nenaviknut na pragmaticno razmisljanje.
U principu, coporativno grupisanje i okupljanje oko imaginarnih ideja i pojmova ne moze nikad izaci na dobro.
Ako se ljudi udruze zarad izgradnje brane ili nasipa, izgradnje zeljeznice, posumljavanja, ili cega slicnog materijalno opipljivog to je ok i bice nesto pametno od toga.
A ako se udruzuju zarad imaginarnih pojmova poput pravde, morala, vjere, nacije i tome slicnih baljezgarija, onda to mora izaci na zlo, zato sto ti pojmovi ne mogu da postoje bez svog kontra-para.
Evo, npr. rjecni
nasip moze da postoji sam za sebe i ne zahtjeva da postoji
ne-nasip, tj. nema razloga za sukob.
Ali "pravda" npr. ne moze da postoji ako nema "nepravde". Sto znaci, ako se neki okupljaju oko ideje da budu "pravedni", obavezno moraju proglasiti neke druge "nepravednima". I eto odma sukoba.
Zato ja, kad god mi neko trazi da
budem dio necega, prvo pitam: "Pusti ti to sta vi hocete da
budete, kazi ti meni sta vi hocete da
radite?"
Nema srece na ovim prostorima sve dok ljudi ne pocnu prvenstveno da se bave sobom i svojim licnim dobrom, a tek onda coporativnim, umjesto obratno kako sada rade.
Ovdje svi "znaju" kako izvuci drzavu, pa i citav svijet iz goavna, a niko ne zna kako izvuci sebe samog.