Toplotni kapacitet šljunka koji se koristi kao akumulator toplote je 0.4 kWh/m3°C, kolektori koji zagrevaju vazduh (ne sa limenkama, za njih nemam podatak) daju u proleće i jesen 1-2 kWh/m2 (podatak za Nemačku) tako da je potrebna zapremina akumulatora između 0.2 i 0.3 kubna metra po kvadratu površine kolektora. Ako bi neko želeo da solarnim kolektorima na vazduh zagreva stambenu površinu od 100m2, uzima se površina kolektora u iznosu od 30-40% od površine stana, tako da je potrebno obezbediti zapreminu akumulatora od 6 do 12m3. (izvor: knjiga "Solaranlagen im Selbstbau")
Ovde sam našao veoma interesantnu konstrukciju akumulatora toplote. Po cenama iz oktobra 2010. koštao je oko 1400 evra, životni vek je procenjen na 20 godina. Po mom slobodnom prevodu ovde se radi se o latentnoj akumulaciji toplote pod kojom se podrazumeva skladištenje toplote u materijal koji ima promenu agregatnog stanja, pretežno iz čvrstog u tečno; PCM (
phase change material). Prilikom akumulacije toplote u navedeni materijal, u trenutku kad on dostigne temperaturu promene stanja, počinje njegovo topljenje i uprkos daljoj akumulaciji toplote njegova temperatura ne raste sve dok se ne istopi u potpunosti. Tek tada počinje da mu raste temperatura. Postoji podela na dva tipa PCM, neorganske soli i organske parafini. Prednost ovakvih materijala je u tome što i po jedinici mase i zapremine imaju mnogo veći toplotni kapacitet od kamenja i vode, mana je
cena.
PCM je spominjan u
ovoj temi.
pregled klasa materijala PCM (pdf na nemačkom)