Majore, nemo se ljutiš, jel me ti to malo zahebavaš?
Vaše reči, Vaše poslednje obraćanje meni:
Citat:
Nije, nit se iko time bavi, znaš kako nezgodno je to sa dokazima, pa očevidac, pa dva svedoka, i u čistim naukama tipa matematika poneki dokaz se protegne na 300 strana, ko bi to čitao, neki redneck sigurno ne, nezvanično to je bio posao Marka Miloševića a preuzela ga misteriozna ličnost. A i više sam spomenuo monopol u smislu da slobodno tržište nikad nije slobodno do kraja, zašto bi morao da bude "Državni intervencionizam" može državna koordinacija? Kao što će i biti.
To je odgovor na moju konstataciju:
Citat:
Koliko je meni poznato:
1. Nije dokazan monopol na tržištu.
Ona se u stvari nadovezuje na Vaše reči:
Citat:
Pa u teoriji trebalo bi samo fiktivno tržište koga čine kupci, prodavci i neki treći u vidu posrednika, mešetara i sličnih, dakle za tebe najvažnije kupci u množini a ne kupac, ako postoje samo prodavac i kupac onda to nije tržište nego njihov dogovor eventualno poslovna saradnja. Medjutim još otkako je onaj manki spuštao cene do besvesti da ubije konkurenciju i dizao tudju prugu u vazduh da bi njegova radila bolje, pa stekao monopol i onda cene podigao do besvesti, društvo, tek kad je usluga postala prilično nedostupna i papreno skupa, je skapiralo da je to loš sistem po zajednicu pa donelo antimonopolističke zakone, i napravilo antimonopolističku društvenu igru monopol, zanimljiva je jer se igrači takmiče, a edukativna jer pokazuje koliko brzo jedan igrač može da ubije druge kad stekne dobru poziciju bilo veštinom bilo srećom, što je i bio cilj tvorca igrice. Dakle tržište samo formira cenu ali onda kad postoji tržište, u tvom primeru trebalo bi da bude stotine fabrika lima, i desetine fabrika automobila, čamaca, aviona pa da se cena posle dužeg vremena iskristališe blizu onoga koliko neki proizvod "vredi" (iz ugla posmatrača - kupca).
Eto, hronološki, crno na belo, podebljano, ukošeno, da se bolje uoči, da se lepo vidi. Četir puta, ni manje ni više, Vi gospodine Majore pominjete reč monopol ili neku izvedenicu samo u ovom pasusu. Gospodine majore, zašto se brukate pred jednim redovom? Gospodine majore, da li su ovo vaše reči?
Da se vratimo na relativizaciju, na ono što sledi posle podebljavanja.
Citat:
Nije, nit se iko time bavi, znaš kako nezgodno je to sa dokazima, pa očevidac, pa dva svedoka, i u čistim naukama tipa matematika poneki dokaz se protegne na 300 strana, ko bi to čitao, neki redneck sigurno ne, nezvanično to je bio posao Marka Miloševića a preuzela ga misteriozna ličnost. A i više sam spomenuo monopol u smislu da slobodno tržište nikad nije slobodno do kraja, zašto bi morao da bude "Državni intervencionizam" može državna koordinacija? Kao što će i biti.
Pod jedan. Ne zanima me da li su prevareni, ne zanima me Marko Milošević, ne zanima koliko je teško dokazati monopol. To su čari kapitalizma, kome se ne dopada ne mora da glumi veleposednika, niko ga ne bije po ušima. Uzgred, gospodine majore, verujem da znate onu narodnu:
dala baba dinar da uđe u kolo, a dva da izađe. E pa gospodine majore, ovi nisu dali ni dinar, ali bi da se uhvate u kolo. Pa mislim se, ima i ona druga narodna:
što se vataš u kolo ako ne znaš da igraš. Kao što rekoh, to su čari kapitalizma.
Pod dva. Državni intervencionizam je naziv za oblik ekonomske politike u kojem država interveniše na tržištu. To nije ono što Vi pod tim podrazumevate, zavrtanje ruku i tome slično. Pojmovna konfuzija u glavi Vam ne dozvoljava da jasno sagledate situaciju.
Pod tri. Postoji i domaće tržište, ko je rekao da ne postoji? Ne znam samo, zašto je to toliko bitno? Objašnjeno vam je, da kada bi zavisili samo od domaćeg tržišta, mogli bi da zatvaraju radnju. Dodatno, to je odgovor na
Vaš mudri zaključak/analogiju sa Nemačkom, Francuskom i zemljama EU.
Pod četiri. Ne znam šta je sud časti, ne zanima me. Mogu da pretpostavim kolike su mu nadležnosti: nula.
Citat:
Zašto izmišljaš, nije tako, malinari su se žalili na garantovanu minimalnu otkupnu cenu od 120 dinara, žalba im je usvojena i sada je ta cena 160 dinara.
Pod pet. Niti su se oni žalili, niti je njihova žalba usvojena. Oni su pregovarali o ceni sa otkupljivačima/hladnjačarima/izvoznicima. Koji su bili uslovi jednih, a koji drugih, ne zanima. Ne zanima me previše ni postignuta cena, pa bila ona 16 dinara, 160 dinara ili 1600 evra. Apsolutno. Baš. Koliko zarađuju? Njihov problem. Dakle, da zanemarimo terminološku zbrku, pošto su dobili cenu od 160 dinara, da postavimo jedno smisleno pitanje:
O čemu mi ovde raspravljamo?
Pod ŠES. Hladnjača koju pominjete je jedna jedina. Ona koju je pomenuo vladd. Ona hladnjača koju su dobili malinari, hladnjača koju je država finansirala sa tričavih sedamstotina hiljada evra. Ni manje ni više. Samo, alave guzice ne bi bile to što su da su umele da iskoriste to. Međutim, njihova nesposobnost, surevnjivost i ostali oblicii džiberizma su samo i isključivo njihov problem.
Pod sedam. što se tiče poslednjeg pasusa, toliko je nepristojan da ću se praviti kako ga nisam pročitao. Moram da priznam, nisam to očekivao od Vas, gospodine majore.
Gospodine majore, na 104-oj strani ove teme ste rekli sledeće:
Citat:
Zašto uvek preskočiš situaciju da se radniku Zastave iz kragujevca daju akcije njegove firme koju je izgradio za 40 godina radnog staža, pa u zavisnosti od procenta učestvuje ili odlučuje šta će sa profitom ako ga ima, ali da bude vlasnik bar dela fabrike pa da zna šta radi i zašto radi, dokle će više da traži platu kad će već jednom on da daje platu drugome, i kad će neko u zatvor zbog "pljačkaških privatizacija"? Zar to ne bi najviše ličilo na tvoje radničko samoupravljanje na koje si navikao i koje voliš samo bolje?
Investitor malinar nema pravo na profit nego da propadne kad ti smanjiš proizvodnju da bi povećao cenu a izvoznik se okoristio?
Naravno da ne shvataš šta je sporno, to je zato što ti je slika na avataru mutna, kad ti bude jasnija slika bolje ćeš shvatati.
Kada ste to napisali gospodine majore, ja sam Vam odgovorio, ali nisam na ovaj deo. Znate li zašto gospodine majore? Zato što ste pokazali neznanje gospodin majore, ali ja nisam hteo da vas blamiram. Eto zašto ja
uvek preskačem tu situaciju. Uzgred, ne kaže se preskačem, nego izostavljam. Sada ću da Vam razbijem iluzije i zablude.
Pod osam. Mi ovde nismo govorili o zastavi, već o fijatu. To su dva različita pojma, činjenično i simbolički.
Pod devet. Radnici zastave jesu dobrim delom i izgradili fabriku. Bez obzira na tu činjenicu, nikada nisu dobili nikakve akcije.
Gospodine majore, molim Vas da idući put razmislite pre nego što pritisnete dugme za slanje odgovora. Blamirate se.