Citat:
Shadowed:
Citat:
Java Beograd:
Citat:
Shadowed:
Meni jos niko nije odgovorio zasto malinari sami ne odrede minimalnu cenu ispod koje nece prodavati maline :)
Zato što malinu moraju da prodaju. Zapravo, moraju da je smeste u hladnjaču odmah nakon branja. Nije to proizvod koji može da se ubere i da stoji u skladištu. Upravo je zato i pozicija malinara nazavidna.
Bila je neka slika na prethodnim stranicama, kao neka prijemnica u magacin / hladnjaču na kojoj je pisalo cena 0,00. To nam govori da je malina predata u hladnjaču bez cene. Samo na čuvanje.
A hladnjačari, naravno koriste svoju povoljnu poziciju, znaju da malinari moraju da uberu i moraju da im donesu.
OK. Dakle, imamo ovu situaciju:
Malinar: "Minimalna cena mojih malina je 400din/kg. Ja ispod toga ne idem."
Hladnjacar: "Bas me briga. Propasce ti maline. Moze za 200din?"
Mainar ima tri opcije:
-"Ne dolazi u obzir. Ispod 400 ne idem. To je moja minimalna cena a i ti kako hoces"
Ovde hladnjacar ima dve opcije: da pristane ili ne pristane
-"OK, OK, evo po 200din/kg"
-Nastavi da se pogadja za neku cenu izmedju
Ukoliko drzava odredi minimalnu cenu:
Drzava: "Minimalna cena 400din, kraj price".
Malinar moze da trazi vise ili ne. Pretpostavimo da nece jer je on trazio tu min. cenu.
Hladnjacar moze da prihvati ili ne.
Boldovano u prvom delu je situacija u kojoj malinari odrede min. cenu sami. Po cemu se to razlikuje od verzije gde to drzava uradi?
Nije baš tako. Jednako koliko malinar mora da proda malinu, toliko i hladnjačar mora da kupi malinu. Jer, ako ne kupi malinu, ogromne režijske troškove nema od čega da plati. Ide u gubitak. Zađaba mu hladi hladnjača.
Ovde je ponuda: malinar, potražnja je hladnjačar.
Očigledno je da trenutno postoji velika ponuda koju čine malinari, a mali broj hladnjačara čini malu potražnju. I zato se hladnjačari k urče, jer znaju da će svakom od njih sigurno biti napunjena hladnjača.
Kažem, da je više hladnjačara - drugačija bi bila priča.
Zato i treba da uđe "strani kapital". Da veliki lanci, kao što je Lidl i slični sagrade svoje hladnjače, i da strogom ekonomskom logikom, ne obazirući se na hohštapleraj lokalnih moćnika i tajkuna - plaća otkup.
Jedan Lidl sigurno može da otkupi čitav srpski rod, jer ima ogroman broj prodajnih objekata i ima gde i kad da proda, a na kraju krajeva višak može da ustupi drugim velikim lancima.
Živi bili pa videli, desiće se i to.
I još nešto. Cenu mora da odredi proizvođač -onda se ugrade svi redom za svoj procenat. I onda bude kao i sa ostalom robom: rodna godina - jeftina malina, loša godina - skupa malina.
Kad se za neku godinu desi velika potražnja od strane brojnih hladnjačara (živi bili pa videli) desiće se "kartel / monopolsko udruživanje" druge vrste: malinari će zarad velike potražnje da kartelski ugovore visoku min cenu koja nema mnogo opravdanja u proizvodnim troškovima.
OTPOR blokadi ulica, OTPOR blokiranom Beogradu, OTPOR blokiranoj Srbiji