Izuzetno slabo si uhvatio sustinu toga sto sam hteo da kazem.
Rekao bih da je razlog u tome sto percepcija pojma 'nauka' za jednog matematicara
verovatno ne podrazumeva onoliko timskog rada koliko je to slucaj u ostalim strukama.
Sve sam vrlo jasno rekao u oba pasusa koje si citirao, ni jednu jedinu rec ne bih izmenio.
Konkretno naucno iskustvo nosim sa Purdue University biomedical departmana,
kao clan jedne vece kosnice od nekih 80+ ljudi, iz koje su se prema potrebama
projekta formirali timovi od po nekih 5-15 osoba, masa projekata se odvijala u
isto vreme, i masa ljudi je imala uloge u po nekoliko projekata.
U hijerarhiji laboratorije postojao je samo jedan sanjar tog tipa kojeg opisuje
autor linkovanog clanka, bio je to
http://en.wikipedia.org/wiki/Leslie_A._Geddes,
covek izuzetne vizije kojeg mnogi smatraju jednim od tvoraca biomedicinske
nauke koju danas znamo, mesta gde se sticu medicina i gomila ostalih prirodnih
nauka sa inzenjeringom.
Sva ostala mesta u timu su pripadala fah specijalistima, sa jasno definisanim
ulogama u timu. Jedan od najvecih zmajeva je bio lik sa doktoratom iz medicine
i doktoratom iz elektronike sa Rice University, redovni profesor, odlican predavac
nevidjen prakticar koji je nevidjenom brzinom osmisljavao metode eksperimenata,
znao apsolutno sve o elektronici, sve o signal processing-u, cak i masu stvari iz
dinamike fluida. Za njim je isla plejada od narednih 20-tak medicinskih specijalista
za razne discipline, svi redovni profesori, svi nosioci desetina patenata iz oblasti.
Pri sredini liste su se nalazili kolege specijalisti iz drugih disciplina - profesori sa
background-om iz ultrazvuka, DSP, statistike, par njih iz matematike (jedan mi je
bio u komisiji za odbranu rada). Kako iskrsne neki problem iz njihove branse, odmah
su uskakali licno + dovodili svoje postdiplomce da rade na projektu.
Negde pri kraju liste su bili postdoc-ovi, zatim postdiplomci (Ph.D/master), zatim
stalno zaposleni inzenjeri, tehnicari, softverasi, laboranti. Moja konkretna uloga je
bila da radim sve moguce DSP analize na prikupljenim podacima i pronadjem bilo
kojom metodom trag koji bi omogucio dizajn dijagnostickog uredjaja za jedno opako
medicinsko stanje (poviseni intrakranijalni pritisak koji ubija na mestu i bez najave).
Zasto bas ja ? Ne zato sto sam inspirativno sedeo pod kruskom i razumevao tajne
univerzuma, nego zbog dobro ispecenog kvalitetnog strucnog background-a, da ne
kazem 'zanata', jer u to doba zaista nije bio nista vise nego dobar zanat. Medjutim,
na mene se moglo osloniti, i u diskusijama jednom nedeljno sam imao svojih pet
minuta da predlozim razne stvari, sugerisem resenja, resim nesto za sta drugi ili nemaju
vremena ili ambicije da se sa time mlate.
Iz tako oformljenog tima ljudi godisnje je izlazilo po nekoliko stotina radova. Jedan
od njih je bio i moj (zapravo, kako to ide, mene su stavili na prvo mesto na listi, a
i vrapci znaju da najvecu tezinu u listi autora imaju dase na kraju, oni su komandanti
parade).
U proseku svake dve do tri godine, direktno iz rezultata takvih projekata su nicali
biomed startup-i pri univerzitetu, sa patentnim portfoliom ogromnih razmera, koji je
univerzitetu donosio ogromne prihode. Neki moji kolege su na slicnim mestima u USA
upravo u takvim startup-ima pronalazili svoja prva zaposlenja, direktno sa teze ulazili
u realizaciju svojih projekata.
Ceo sistem je bio svetlosnim godinama daleko od laganog meracenja nauke, polako i
natenane, bio je usmeren upravo na tacno i jasno resenje problema, i na sprovodjenje
rezultata ne sutra, nego danas ili ako se moze juce, jer vremena za cekanje nema - ne
samo da ce neciji zivot biti spasen ako se do resenja dodje ranije, nego ce i sredstva
koja ce posle doci od royalties biti izvesnija. Osim toga, mnogo puta je postojao narucilac
posla, institucija zainteresovana za konacne rezultate istrazivanja koja je bila sponzor
projekta, i sa njima nije moglo da se zeza preterano dugo.
I na drugim mestima (sto znam iz brojnih iskustava kolega), hijerarhija je bila ista:
jedan ili dva ultra-sanjara + armija naucnih placenih ubica sposobnih da na mnostvo
nacina munjevito resavaju probleme. Iz mase mladjih, polako se tokom godina i mase
objavljenih radova izdvajaju novi nosioci hijerarhijskih funkcija.
E, vidis, tako se danas radi nauka.
Upravo kako sam opisao u tih par paragrafa - u timu u kojem je svaka individua vrlo opremljena
za svoju ulogu u naucnom timu. Od mladjih se podrazumeva osim naravno radne etike i skillset,
sposobnost da resavas probleme u trku, da ne vuces nikoga za rukav, da tim moze da se pouzda
u tebe i tvoje rasudjivanje.
Neko sa kvalitetima fon Burga, ko sa 18 dolazi spreman da uleti u tim sa citavim arsenalom
matematickih vestina u rukavu vise je nego dobrodosao. Ono sto bi neki vredni i talentovani
milanche gulio 20 meseci, takav ce spiciti za 3-4 meseca. Ako imas gomilu takvih, genije na
celu parade ima ogroman fire power za istrazivanja. Najlepse od svega je sto matematicar treba
apsolutno svima, pa moze da bude koristan nevidjenom broju timova iz neogranicenog broja
oblasti - sve samo zavisi od njegovog licnog afiniteta, sta ce ga zanimati i koliko.
[Ovu poruku je menjao milanche dana 25.08.2012. u 00:30 GMT+1]