Vasastajić
Član broj: 291378 Poruke: 738 *.dynamic.isp.telekom.rs.
|
Lično jesam protiv preterane, često apsolutno neodgovarajuće primene stranih reči, a u zadnje vreme prave poplave reči iz engleskog govornog područja.
Slažem se da treba braniti "svoje", ALI, pritom treba razviti i svest o tome šta je to "svoje/naše".
Citat: KOLIKO SMO ZAISTA SRBI?
Zaboravivši na iskustvo ranijih generacija, jedan deo naše populacije se pokrenuo ka pothranjivanju lične sujete njenom projekcijom na opšti plan ― kroz identifikaciju sa nacionalnim vrednostima.
Promovisanje nacionalne svesti utemeljeno je na osvešćivanju u međuvremenu zapostavljenih nacionalnih vrednosti ― srpskog jezika, srpskog pisma, srpskih imena, srpske vere, srpske zemlje, srpskog porekla i srpskog karaktera. Pothranjivanje sujetnog Ega, utemeljeno je, igrom slučaja, na sve samim zabludama: Jezik kojim govorimo izmenjen je dinarizacijom i mediteranizacijom pod uticajem starosedelaca Balkana u različite, nekad između sebe čak teško razumljive dijalekte. Samo ćirilično pismo je semitskog a ne srpskog porekla. Svoje izvorne slovenske vere odrekli smo se pod uticajem tri nove vere koje nismo izabrali svesno i dragovoljno, već pod uticajem grčkog, rimskog i turskog političkog uticaja. Izvorno slovensko genetsko poreklo nam je sačuvalo svega oko desetak procenata stanovništva zapadnog Balkana. Svetinje ― što god proglasimo svojom svetinjom, to ubrzo izgubimo, pa se može reći da su naše svetinje jedan od najvećih izvora naših nevolja. Čak i naš karakter nije izvornog slovenskog porekla, već smo ga formirali pod velikim uticajem zatečenih starosedelaca Balkana.
KOLIKO SU NAŠA IMENA ZAISTA SRPSKOG POREKLA?
U filmu “Nož”, koji je urađen na osnovu istoimenog romana Vuka Draškovića, jednom muslimanu koji se zove Alija, hodža postavlja pitanje kako se zvao njegov otac, zatim kako se zvao otac njegovog oca, itd. Alija za ime oca odgovara sa Husein Osmanović, i zatim ređa čitav spisak muslimanskih imena Kemal, Sefkija, Ibro, Rušid, Ekrem, Muslija, Adem i Alija. Na pitanje kako se zove otac od
Alije, musliman odgovara “Nema dalje!”. Hodža, znajući njegove dalje pretke, odgovara da je Alija bio Ilija, sin Cvijete i Spasoja Jugovića, koji je primio islam i postao Alija. I objašnjava dalje hodža, dalje u prošlosti, njegovi preci su se zvali: Veljko, Miloš, Dušan, Vidak, Gojak, Momčilo, itd.
Oni koji strahuju za gubitak našeg nacionalnog identiteta upozorava-
ju da je vrlo važno da dajemo deci srpska pravoslavna imena da bismo sačuvali svoj identitet. Zato pogledajmo deset najpopularnijih srpskih muških imena u Beogradu, data rođenima od 2003. do 2005. godine. To su: Nikola, Luka, Marko, Stefan, Aleksa, Lazar, Aleksandar, Filip, Nemanja i Miloš.
Od tih prvih deset imena poređanih po stepenu popularnosti samo zadnje Miloš jeste slovenskog porekla. Ostala imena su grčkog ili jevrejskog porekla.
Sledeća popularna srpska imena jesu grčkog porekla: Nikola, Luka, Marko, Stefan, Aleksa, Aleksandar, Filip, Andrej, Arsenije, Dimitrije, Dositej, Tadej, Katarina, Anđela, Teodora, Sofija, Sandra, itd.
Sledeća srpska imena jesu jevrejskog porekla: Sava, Mihailo, Danilo, Ilija, Lazar, Nemanja, Gavrilo, Jovan, Josif, Jelisaveta, Marija, Sara, Tamara, Ivana, Suzana, Ana, itd.
Dakle, analiza porekla najpopularnijih srpskih imena, otkriva da ona nisu ništa više srpska od muslimanskih imena. Kao što su islamska imena došla sa islamskim uticajem, tako su i grčka i jevrejska imena došla na Balkan pod vizantijskim kulturnim uticajem.
No, vratimo se sada na scenu iz filma “Nož” i pretpostavimo da je hodža nastavio da ređa imena predaka, pa posle muslimanskih “Kemal, Sefkija, Ibro, Rušid, Ekrem, Muslija, Adem i Alija” i srpskih “Veljko, Miloš, Dušan, Vidak, Gojak, Momčilo” da nastavi sa ilirizovanim nazivima starosedelaca Balkana: “Agirus, Agron, Albin, Bardilis, Dazas, Epidius, Grabos, Mesor, Posantio, Teuta, Thana, Verzo i Zanatis.” Ili ako bismo otišli u vreme drevnih starosedelaca tog područja, zar ne bismo došli do imena tih ljudi koje drevni izvori nazivaju sa “Pijušti, Hirbi, Pamba i Hati”?!
Različiti kulturni uticaji su podelili ljude između sebe na nacionalnoj i verskoj osnovi, pa možemo li jednog Srbina, Bošnjaka ili Hrvata ili jednog pravoslavca, muslimana ili katolika više ili manje ceniti na osnovu nacije, vere i kulture koju sam nije izabrao svojim dragovoljnim izborom, već mu je nametnuta jakim kulturnim, političkim i verskim uticajem?
Ili ćemo ceniti ljude na osnovu htenja da budu ljudi onda kada u trenucima teških iskušenja odlučuju da budu ljudi, uprkos žrtvi koju njihovo čovečno postupanje iziskuje?!
Miloš Bogdanović - Prokletsvo nacije - str.62. i 63.
Dakle šta i od koje vremenske granice branimo?
|