Citat:
Pod tih 99% mislis da su se skoro svi javili na poziv. Ja sam sluzio u Pancevu u decembru prosle godine i odziv je bio 99.2%, dok je npr klasi pre mene bio 102%. Cak su za martovsku klasu morali da ciste dodatno jedan sprat gde smo mi bili, sklanjaju kancelarije itd, tako da je kapacitet kasarne ukupno uvecan na nekih 1000 vojnika. I ne znam zasto je svima frka za tih cuvenih 6 meseci, kao da ce neko za to nevidjeno "mnogo" vremena od celih 6 meseci postati neki hotshot, imati silnu kintu, i smejati se kada pomisli :" E kako bih se sje* da sam otisao u vojsku" . Ionako vecima mladih nista i ne radi, a tih 6 meseci "blejanja" manje im svakako nece naskoditi u njihovom prezauzetom zivotu napijanja i spavanja do kasno
fade,tebi svaka cast, ali se bojim da su takvi kao ti manjina u ovoj zemlji.
Sa jacanjem liberalizma (samim tim i kvaziliberalizma), u Srbiji su pod lupu stavljene mnoge lose stvari. Isto tako, i mnoge sasvim normalne pojave, odnosi i stavovi postali su blam, out, retro...
Zestoko isamarani sudbinom, mnogi su Srbi okrenuli ledja svakom kolektivnom identitetu i osecanju, valjda misleci da okretanje od nacionalnog i kolektivnog, ka necemu liberalnom, satro modernom (samo u Srbiji je to fensi, pljunuti po naciji) i svetskom, znaci da Srbi kao kolektivitet i Srbija kao drzava onda nece biti stavljani pod neke izazove i biti izlozeni novim nepravdama. Doslo se do toga da oni koji nisu izasli iz svoje kuce i ulice, nemaju pojma gde je sta i kako izgleda po Srbiji, sada hoce bele sengenske liste kao prvi prioritet...zinulo im dupe za Parizom i Londonom, a nije videlo ni Uvac ni Drinu ni Vincu...hoce u beli svet, a ne zna ni dupe da obrise ni da skuva virslu... itd.
To, sto ce ova nacija, kako je krenula, kroz par decenija biti nacija u kojoj rasklopiti puslu znaju samo profesionalni vojnici ima veze sa onim gore navedenim, ali ima veze i sa hronicnom nezainteresovanoscu mladih ljudi u Srbiji za bilo sta što se bas ne mora, sa opstom nestasicom odgovornosti prema drzavi i buducnosti, potpuno bezanje od svega mucnog a sto roditelji nisu nametnuli.....prepustanje hedonizmu bez ikakve svesti o naporu i trudu, provod kome nije prethodio rad ili makar ne odgovoran rad, trud za napredovanje, usavrsavanje - to vodi u smor i atrofaciju.......bezanje od uprljavanja i guzvanja odece, znojenja......prezasticena razmazena deca... sve to ima veze sa ogromnim brojem onih koji biraju civilno sluzenje vojnog roka.Takvima je izlisno onda govoriti o vaznosti koju vojska ima za jednu drzavu, o tome da je drzava onakvom kakvom je pravimo, i da ona nije autonoman organizam.