Citat:
bordzija:
Pa u Srbiji je odavno poremećen sistem vrednosti, oduvek se znalo da: Auto prve dodine gubi 20% svoje vrednosti a ostatak po 10% na godišnjem nivou. Kada napuni 10 godina njegova vrednost je maksimum 10% plus minus od cene novog vozila e sad ti budi pametan.
Problem je nastao jer se dozvoljava uvoz euro 3 krševa i na taj način se veštački podiže cena polovnjacima a verovatno i novim automobilima neznatno. Imate situaciju da auto star 15-20 godina košta 2.500-3500 evra i što je najstrašnije - proda se za te pare jer ljudi nemaju izbor.
To važi za potrošačko društvo gde se automobili prodaju u velikim brojevima i gde se može priušiti nov auto od minimalne plate. Ne važi za Srbiju.
Apsolutno nije tačno da je uvoz polovnjaka kriv za ove cene automobila kod nas, čak štaviše pomogao je obaranju cena. Ne znam koliko imaš godina i da li se sećaš ali pre prvih uvoza polovnjaka devedesetih, čuvenih "preregistracija" iz Hrvatske sa Belog manastira strani automobili su kod nas koštali kao suvo zlato, uvoz polovnjaka je bio zabranjen. Polovnjake su isključivo mogli da uvezu gastarbajteri kao opcija vraćanja tj. doseljavanja nazad u Srbiju pa se računalo da mogu da uvezu auto i polovne stvari bez carine. Trgovina se svodila na povoljnu nabavku tih uvoznih dozvola od ljudi koji nisu želeli da je iskoriste, puni su oglasi bili kupujem uvozne dozvole. Izuzetak su bili par modela koji su mogli da se kupe za dinare zbog raznih dogovora sa tim fabrikama, Wartburg, Trabant, Reno 4,5, Opel IDA Kikinda, Citroen CIMOS, Spaček, Dijana, i naravno uzvišeni VW Buba i Golf 1 pa posle 2.
To je ujedno i jednostavno objašnjenje ogromne popularnosti Golfa kod nas, bio je "nabavljiv" ako si imao para u Jugoslaviji a nisi imao sreću da znaš nekog gastarbajtera da ti proda devize (jedini način kupovine deviza tada) mogao si da kupiš Golfa za dinare. Strani auto se kupovao za devize (deviza nije bilo u slobodnoj prodaji, a strani automobili su se plaćali devizama plus carina i PDV u dinarima). To je između ostalog bilo i zbog toga jer su dažbine na uvozne automobile bile ogromne, sedamdesetih su carina i PDV bili oko 90 % fabričke cene a osamdesetih je to palo na nekih 70%. Devedesetih počinju da padaju dažbine kako na nove tako i na polovne automobile (za polovne su se smišljale razne lex specialis takse zbog tih preregistracija da bi se naplatila nepostojeća carina) i dalje između ostalog do posle 2000. kad je ukinuta carina a ostao je samo PDV.
Cena polovnog automobila kod nas može da pada i dalje
samo i isključivo ako se poveća ponuda a ponuda je svakim danom sve veća jer se svi koji imaju neki keš i znaju da kupe auto preko i bave preprodajom. Tako da će biti sve teže za same prodavce jer je tržište pa skoro prezasićeno ali je dobro za kupce jer su marže sve manje.
Povećanjem standarda života, ako se ikada desi, će prestati da budu najprodavaniji automobili od 2000 evra tj. i samu potražnju će tržište samo da izbalansira jer će ljudi tražiti ne samo sredstvo za putovanje od tačke A do tačke B nego će tražiti nešto više a onda će automatski da se manje traže krševi i njihova prodaja će se usporiti i stati.