Ključni problem je što se ne menjaju ljudi.
Čak i kad se u jednoj stranci zamene ljudi na vrhu, oni prethodni je napuste i osnuju novu stranku (kao slučaj sa DS-om, ali i mnogim drugim strankama iz 90-ih iz kojih su nastale kasnije druge stranke čijim liderčićima nije data šansa da budu na čelu većih stranaka), i tako se stranke koje su opasnost po vlast cepkaju.
Da li je to do ljudske prirode, ubačenih elemenata (do vlasti, DB-a ili koga već, ili čak oboje) ili nečeg drugog što ne znamo, nije ni bitno. Sve dok ljudi glasaju za stranke čiji lideri ne žele da prihvate da budu šraf u većoj stranci, tako nam i treba, jer se takvi ljudi isto tako ponašaju i na vlasti - rovare i ruše dok se ne dočepaju vrha vlasti po svaku cenu, nije bitno da li će propasti neki segment društva, privrede, zdravstva, prosvete... bitna je samo vlast.
DS je imao nekada dovoljno vlasti da promeni izborne zakone tako da se glasa za LJUDE, a ne neke liste i stranke, međutim, iako su obećavali pre dolaska na vlast, nisu to uradili. Nisu rešili ni stranačko zapošljavanje, korupciju i mnoge druge probleme.
Zašto bi uopšte ponovo dolazili na vlast?
Ali, ostaje problem ko je prava alternativa ovima, jer nijedna vlast ne može biti dobra, ako se osili i vlada predugo.
Ako pogledamo uređene države, tamo su političari potrošna roba, naročito ako naprave neki skandal ili zloupotrebu, nema ih više nigde, ali se koliko-toliko čuva ugled stranke da se ne bi izgubili izbori.
Kod nas i u državama sličnim nama građani su potrošna roba, a političari se samo rotiraju i lepo žive od kakve-takve vlasti (ili poslaničke/odborničke plate u opoziciji).
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.