A što se tiče tvog mišljenja, ako nisi lingvista ili država, pa da preporučiš ili propišeš, prilično je irelevantno, nevažno, naime govornici se nikad ne pitaju, ni za sitnije stvari kao što je naoružavanje, započinjanje rata, ubijanje, silovanje...tako da možeš ti da misliš koliko hoćeš da je jedan isti jezik, entiteti nazovi-države su rekle svoju reč da su četri. I nazovi-lingvisti se trude, upinju da dokažu da je tako, a uvek nekako završe blizu vladajućih struktura i medija, za razliku od lingvista koji misle da je jedan, ali da su ga različito samo nazvali u različitim krajevima, koji duboko pate zbog toga i liju gorke suze.
"pricao sam samo o pravnom statusu pisma..."
Pa pravni status je još jednostavniji za objašnjavanje ako znamo da se pravo studira 4 do 10 godina u proseku 6 - 7, koji je pravni okvir, a to nije pravna država, jer sad može neko da te likvidira i da nikad za to ne odgovara, ne zato što ga nisu našli i kaznili, već zato što ga nisu ni tražili itd...Kad bi za trenutak zamislili da je jedan jezik kao što ti misliš, a ja hteo da te izvestim samo o pravnom statusu tame gde se govori ili piše: U Srbiji koja ima stolicu u UN, ali nema granicu, "zvanično" pismo je ćirilica, to bi trebalo da znači da bi trebalo da ga upotrebljavamo na/u dokumentima, ali ni tu ga niko ne upotrebljava već normalno latinicu kao bržu i efikasniju, i u poslednje vreme "sisanu latinicu", ćirilicom pišu samo popovi i službeni glasnik, na teritoriji kantona konfederacije federacije distrihta što se zove Bosna i gde su u medjuvremenu uspeli da promene ravno 72 predsednika predsedništva predsednika predsedništava verovatno se piše i ćirilica i latinica, latinica sigurno, a i ćirilica sigurno u Republici Srpskoj, tu možda i više nego u Srbiji jer za njih "Rat nikad nije ni prestajao" :) Iako su bili zauzeti menjanjem predsednika, osim Dodika koji vlada još od Tita, našli su vremena da nadju u Dubrovačkom arhivu dokument iz 1690-te koji lokalni jezik naziva Bosanskim (sa velikim B tako kažu lingvisti) tako da ako si mislio da je taj jedan te isti što su ga konstruisali Wuk i Kopitar srpskohrvatski ništa od te priče, mogao bi biti hrvatsko bosansko srpski ili nešto slično u zavisnosti od afinitetnog nacionalnog primarnog redosleda a ima ih šest, u Crnoj Gori pošto su ga neko vreme zvali maternji nadam se da su odustali i prešli na normalno Crni i Gorski, uvođenje dva nova slova je uspešno prošlo - karakteristično crnogorsko ŠJ kao u šjekira, i još jedno ne znam koje, te ovih dana na ulazu u skupštinu možemo pročitati ZAHTVARAJ VRATA ispravno po novom pravopisu, hrvati ko hrvati najdalje su otišli u pravnom statusu, vratili su se gde su oduvek pripadali (evropu, ne?) i kad zatvore izložbu o klinastom pismu kao prethodnici tisućletnje lećne demokracije, polome jednu tablu sa ćiriličnim natpisom za svaki slučaj, i prevedu i titluju jedan film od susjeda na hrvatski. Kao što rekoh pravni status je jednostavan.